Postavkom od tridesetak mozaika i desetak skulptura u kamenu i drvetu akademski umjetnik Žarko Glavatović iz Podgorice pokazuje da paralelno uspješno stvara i u slikarstvu i u skulpturi. Drago mu je što je izložba u Gradskoj galeriji Kotora gdje se prvi put samostalno predstavlja kao mozaičar, oduševljen je prijemom publike i postavkom mozaika koja se fantastično uklopila u kameni ambijent kotorskih zidina. Figure i portreti predstavljeni su višedimenzionalno, tako što se njegovi mozaici pretapaju u skulpture i obratno, te su posjetioci imali priliku da osjete senzibilitet i jednog i drugog umjetničkog izraza.
- Uvijek je to išlo, mozaik pa skulptura, i nekako prevlada ta emocija, imam potrebu da i dalje radim sa istom idejom, to se jednostavno širilo. Negdje sam imao po tri-četiri rada na istu temu, ali nisu svi uspješni, tako da sam izložio one prepoznatljive, kaže umjetnik za „Dan”. Dominantni su portreti žena i djece, a posjetioci su na nekima i sami prepoznali lik autora. Njihovu pažnju je privukla i glava dječaka, rađena u drvetu, sa fantastično iskorišćenom ljepotom vijugavih godova.
- Kod četinara su godovi dosta izražajni i kad se radi skulptura u takvom drvetu uglavnom ti godovi fino opisuju i prate formu, tako da to izgleda vrlo slikovito. Djetinjstva se uvijek sjećam i rado mu se vraćam, a radovi koje sam izložio rađeni su u prethodnih desetak godina. Napravio sam izbor iz tri tematske cjeline – portreti, neke žanr-scene i figurativne kompozicije. Motive životinja (borba pijetlova) više posmatram kao igru, igru kako boja, tako i formi, ritmova, svega onog što mozaik pruža i dovodi do izražaja, kaže umjetnik. Žarko Glavatović, koji je nakon završene Srednje likovne škole „Petar Lubarda” na Cetinju, diplomirao u klasi prof. Slobodana Roksandića na FLU u Beogradu, gdje je završio i postdiplomske studije u klasi prof. Đure Radlovića, mozaikom je počeo da se bavi na četvrtoj godini studija. Odmah je znao da je kamen njegov materijal, a mozaik njegov izraz.
- Poslije toga sam krenuo da klešem skulpture u kamenu, da bih nakon toga probao da radim i u drvetu i jednostavno sam zanemario ono ulje na platnu kojim sam se bavio do prethodne godine. Diplomski i postdiplomski rad odradio sam u kamenu i drvetu, ostale slikarske tehnike sam ostavio po strani, kaže Glavatović. Upečatljiva glava žene „Rahilja“ – majke iz Starog zavjeta koja plače za pokoljem Vitlejemske djece, nastala je takođe najprije u mozaiku, a zatim u formi drvene skulpture dobila i treću dimenziju.
- U svojoj skulpturi, u obradi drveta, osjeća se ritmičko smjenjivanje po brzini i po pokretima udara čekića o dlijeto, uvijek sigurno: negdje brzo sa odvaljivanjem većih dijelova, a negdje do perfekcije pažljive obrade, recimo glava žene podignute ka nebu, koja izranja iz pijedestala – iz stijene koja je potpuno integrisana bez najmanje sporedne uloge. Na drugoj skulpturi je prefinjen osjećaj za blago tordirano tijelo žene sa uzdignutim rukama, rekao je otvarajući izložbu arhitekta Andrija Markuš i dodao da mozaike Žarka Glavatovića, koje nalazimo i u arhitekturi opšte namjene i u hrišćanskim hramovima i kao slobodne kompozicije u svim prostorima, „karakteriše izučenost i stalno održavanje startne živosti prethodnog kroki poteza olovkom – da se nastavi preko izabranih pločica mozaika od kamena, stakla i drugog”.
M.D.P.