NIKŠIĆ – Žitelji Gradačke Poljane, sela u samom podnožju planine Vojnik, prije tri godine kada je prestalo uništavanje naoružanja u selu Praga pomislili su da je njihovim problemima došao kraj, ali ovih dana suočavaju se sa dodatnim nevoljama. Kako kažu sada im Ministarstvo ekonomije u saradnji sa Upravom za nekretnine opštine Nikšić, otima imovinu i krčmi imanja bez njihove saglasnosti, da bi izgradili put do budućih vjetrenjača na Krnovu. Mještanin Miladin Mićo Bulatović kaže da je juče bio iznenađen i zatečen kada mu je hrvatski državljanin, angažovan na rekonstrukciji puta preko Krnova, uručio rješenje Uprave za nekretnine opštine Nikšić u kojem piše da je dužan da im u roku od tri dana preda nepokretnosti čiji je vlasnik zarad izgradnje puta. Bulatović tvrdi da to neće uraditi niti dozvoliti uzurpaciju imovine po cijenu života.
- Ogorčen sam postupkom resornog ministarstva, ali i Uprave za nekretnine jer se njihovi predstavnici nijesu udostojili da bar poštom pošalju rješenje, nego meni i mojim rođacima i komšijama rješenja dostavljaju radnici angažovani na proboju puta. Prilikom mog dolaska u Gradačku Poljanu kod majke, na putu me zaustavio jedan od radnika druge države i predao mi rješenje o nasilnom ulasku u posjed. Zatečen sam, takvim gestom nadležnih! Poručujem im da ne dolaze jer im neću dozvoliti da uđu u moj posjed dok ne bude okončan sudski spor i isplaćena mi nadoknada. Mislili su da ćemo dozvoliti da našu djedovinu otkupe po 50 centi za kvadratni metar, ali su se grdno prevarili. Ako smo bili složni i izborili se tokom odbrane „desanta na Pragu”, bićemo istrajni i u namjeri da sačuvamo djedovinu – naglašava Bulatović i dodaje da su bili primorani da se žale jer u rješenju koje je potpisao sudski vještak poljoprivredne struke Veselin Lakić, stoji da je u pitanju livadno–pašnjački, po reljefu brdovit teren, i da je pristup njemu jedino moguć teškom mehanizacijom i traktorom, što, kako tvrdi Bulatović, ne odgovara činjeničnom stanju.
- Taj izvještaj je više nego smiješan, naročito ako se ima u vidu da mi na tim imanjima imamo plodne njive, te da do svake kuće možemo doći luksuznim automobilom jer je od puta koji vodi kroz Gradačku Poljanu do naših kuća plodna ravnica. Vještak je u tom svom nalazu konstatovao da na terenu nema ni vode ni struje. Vodom se snabdijevamo iz bistijerni, imamo česme ispred i u kućama, a struju smo dobili prije desetak godina - kaže Bulatović, naglašavajući da su na osnovu svega iznesenog nadležni utvrdili cijenu od 50 centi po metru kvadratnom, što je više nego smiješno „jer se za taj iznos ni kafa u kafani ne može popiti”.
- Jedina realna i pravična nadoknada po nama je četiri eura po metru kvadratnom.
Pitam nadležne da li je tragično da za 698 metara kvadratnih zemlje dobijem 349 eura. To je sramno za državu Crnu Goru i ljude koji su opisivali teren. Posao je odrađen nasumice, a vještak je, kako mi to u šali kažemo, možda doputovao helikopterom, pa nije ni znao kakav je teren. Uz sve to sudija Stojanka Pajović nas je ucjenjivala da ukoliko ne platimo sudskog vještaka i geometra, vještačenje ne može biti odrađeno po našem zahtjevu. I tu smo oštećeni za po 350 do 400 eura, jer smo plaćali sudske vještake i komisiju. Zato ćemo tražiti izuzeće sudije Pajović u daljem sudskom postupku. Nijesmo mi protiv izgradnje puta, ali jesmo protiv načina na koji se sve radi i cijene koja se određuje - podvlači Bulatović, konstatujući da je u pitanju čista otimačina i da to „ni Hitler nije radio”.
Osamdesetogodišnji Pavle Bulatović kaže da u svom životu ne pamti otimačinu kao što se sada događa.
- Na prevaru su pokušali da nam otmu imanja. Izlagali su nas na svaki mogući način. Sada i da mi 1.000 eura plate kvadratni metar zemlje neću im dozvoliti da uđu u moj posjed. U Gradačkoj Poljani posjedujem 13 rala zemlje, od koje stopu neću dati, pa da ću je oružjem braniti. Ovo što rade od nas može se jedino nazvati nasiljem i otimačinom. Bićemo primorani da oružjem branimo svoja imanja. U zatvoru mogu provesti najduže dvije godine jer duže neću ni živjeti, ali neću dozvoliti da mi otimaju djedovinu. Planirali su da mi otmu 1.200 metara kvadratnih zemlje za koju su mi ponudili 600 eura. E, neće moći - ogorčen je Pavle Bulatović.
I Periša Marojević je saglasan da je suština cijele priče da su žitelji Gradačke Poljane opljačkani i da je to najveća pljačka koja se dogodila tom kraju u njegovoj istoriji.
- Nigdje na zemaljskoj kugli ne postoji država u kojoj se kvadratni metar zemlje otkupljuje po cijeni od 50 centi. Ali u lupeškoj državi sve je normalno. Niti se znaju izvođači radova, niti čija je mehanizacija, jedino je znano da ćemo ostati bez imovine i novca - kaže Marojević.
Slobodan Marojević, kome je takođe, kako kaže, strani državljanin uručio rješenje o nasilnom ulasku u posjed, naglašava da to pismo doživljava prijetećim.
- U tom rješenju se navodi da ukoliko ne dozvolimo ulazak mehanizacije u posjed, da će oni prinudnim putem ući u naše livade. Znači već smo lišeni slobode. Zemlju nam otimaju. Samo još da nam uzmu vazduh. Neću to dozvoliti! Sebe već vidim u Spužu. Možda mi ni to neće biti loše, jer tolika mi je penzija da nemam ni za hljeb, pa ću se o trošku države prezimiti u zatvoru - zaključuje Marojević.
L. N.
Stanišić traži potporni zid
Radenko Stanišić naglašava da po cijenu života neće dozvoliti da mu oduzmu zemlju, kako su to planirali, ukoliko mu ne budu obećali izgradnju potpornog zida, jer će proširenjem puta njegovoj porodici biti ugrožena bezbjednost.
- Nijesam protiv toga da ustupim zemlju, ali od izvođača zahtijevam izgradnju potpornog zida, kako bi porodici obezbijedio bezbjedniji život. I sada na putu u blizini kuće postoji potporni zid koji sam gradio iz sopstvenih sredstava. Planskom dokumentacijom predviđeno je da postojeći put na toj trasi bude ukopan za metar i po u zemlju, ali i širi za četiri–pet metara. To će doprinijeti da se za pet metara približe kući, što će uticati na našu bezbjednost. Ako ne izgrade potporni zid, bićemo primorani da se iselimo, ili da djecu vežemo i sačuvamo ih od pogibije, jer će nam put prolaziti na tri metra od kućnog praga - kaže Stanišić.
Ako je ovo pustara, onda u Nikšiću nema plodnog zemljišta
Pavle Bulatović kaže da je u Gradačkoj Poljani prije tridesetak godina živjelo 40 , a zimovalo 20 domaćinstava, te da danas tu zimuju rijetki, ali ipak u proljeće se vraćaju, obrađuju imanja i ostaju tu do kasno u jesen, pa i do prvih snjegova.
- U selu Gvozd, sa kojim se graničimo, postojala je osnovna škola koju je prije trideset godina pohađalo četrdesetak đaka. Svi preduslovi za život u ovom kraju postoje počev od puta , vode i struje. Ako se ravnica koju obrađujemo može nazvati pustarom, onda u nikšićkoj opštini nema plodnog zemljišta - naglašava Bulatović.