Dok prije desetak godina djevojčica nije ubila oca koji ju je dvije godine silovao, pri;a o incestu u Crnoj Gori duboko je „gurana pod tepih”, a žrtve ostavljene same sebi. I nakon 12 godina od tog slučaja, incest je tabu tema u našoj državi, a žrtve se i dan-danas najčešće predstavljaju kao zločinci, koji narušavaju svetost porodice, a njihove, inače rijetke ispovijesti nakon višegodišnjeg zlostavljanja, incestnici i članovi familija predstavljaju kao laži i bujnu dječju maštu.
Crnogorski ženski lobi (CŽL) već 12 godina nastoji da bude podrška žrtvama incesta. Prema statistici koju vodi ova NVO, iz incestnih „veza” između oca i kćerke u ovom periodu rođeno je pet beba. Jedna beba rođena je iz incestne „veze” između strica i bratanične, a dvije iz incesta između brata i sestre.
– Ovo su samo slučajevi koje smo mi evidentirale kada su nam se obratili za pomoć. Koliko su druge organizacije i institucije imali sličnih slučajeva, nijesmo u saznanju jer nema tačne statistike – kazala je u razgovoru za „Dan” izvršna direktorica CŽL Aida Petrović.
Kako je naglasila, svi nasilnici i žrtve incesta koji su se njima obratili bili su građani Crne Gore.
– Predrasuda je da su to predstavnici romske i egipćanske populacije, osim u jednom slučaju – precizirala je ona.
Petrovićeva je navela da je u poslednjih 12 godina pomoć Crnogorskog ženskog lobija zatražilo 30 osoba.
– Od ukupnog broja prijavljenih slučajeva rođeno je osam beba. Radi se o osam djevojka u poodmakloj trudnoći, uzrasta od 16 do 24 godine, koje su preživjele incest. Bebe su rođene iz incestnih „veza” između oca i kćerke u pet slučajeva, strica i bratanične u jednom slučaju i brata i sestre u dva slučaja – ukazala je Petrovićeva.
Ona naglašava da su sve žrtve ćutale o silovanju od najbližih srodnika, a bebe rođene iz incesta su date na usvajanje u inostranstvo. Najnoviji slučaj incesta, prema riječima Petrovićeve, desio se prije 20-ak dana.
– O tome me je obavijestio brat djevojke koja je žrtva incesta. U početku razgovora brat je stidljivo nagovještavao da se tako nešto moglo desiti njegovoj sestri od strane njihovog oca, ali kako se znamo dugo godina zbog ranijih problema sa ocem nasilnikom, brat je drugi dan nazvao i rekao da je otac incestnik. Otac je, po priznanju brata, duže vrijeme, kada bi ostalo troje djece bilo u školi, seksualno zloupotrebljavao 24-godišnju kćerku, kojoj je umrla majka. Ona je nastojala da im prenese to što joj se dešava, koliko je u mogućnosti, neverbalnom komunikacijom jer je psihički teško bolesna. Međutim, niko od njih nije shvatio poruku najstarije sestre, smatrali su da je bolest uzela maha jer redovno ne uzima terapiju – kazala je ona.
Dijete rođeno iz takvog odnosa je zbrinuto, a, prema riječima Petrovićeve, bolesna djevojka – žrtva incesta ponovo je vraćena pod okrilje doma kod oca incestnika. Ona dodaje da im se samo u jednom slučaju obratio mladić, tada osamnaestogodišnjak, koji je prijavio incestnu vezu sa majkom, koja je imala 43 godine. Mladić je od CŽL tražio pomoć kako da iz toga izađe.
– Na ponuđenu pomoć u vidu obezbjeđivanja stručnih radnika (psihologa, psihijatra, socijalnih radnika…) majka je odgovorila odbijanjem, smatrajući da su dovoljno jaki da „igru” prekinu sami – kaže Petrovićeva.
Slučaj koji se završio ubistvom oca incestnika imao je jezivu pozadinu. Pored djevojke koja je ubila oca i njene starije sestre, koja je bila žrtva četvorogodišnjeg silovanja, seksualno zlostavljanje trpjelo je i ostalo troje mlađe djece.
– Zlostavljanje se manifestovalo pipkanjem, maženjem po grudima, stomaku, prinudom da djevojčice zajedno sa ocem gledaju porno filmove, ljubljenjem po grudima, stomaku, u usta…Kada bi se majka pobunila, suprug incestnik je fizički, psihički i seksualno zlostavljao pred djecom – kazala je ona.
Kako je rekla, u ovom dvanaestogodišnjem periodu njihovoj organizaciji se za pomoć, podršku i savjet obratilo 30 osoba ženskog pola, uzrasta od 16 do 29 godina koje su preživjele neku vrstu seksualnog zlostavljanja od incestnika – oca, strica, ujaka, brata.
Globalna statistika je porazna i pokazuje da se samo pet odsto ovakvih slučajeva prijavljuje zvaničnim službama, dok manje od jedan odsto dođe do suda. Većina napasnika ima više od jedne žrtve.
– U Crnoj Gori nema baze podataka ili istraživanja povodom ove vrste nasilja, ali jedna studija u Sjedinjenim Državama je otkrila da napasnici imaju u prosjeku 73 žrtve prije nego što ih uhvate. Kod nas nema zvaničnih podataka – dodala je ona.
Petrovićeva je istakla da su preko 95 odsto odraslih nasilnih osoba muškarci.
– Osamdeset dva odsto napasnika su ljudi koje zloupotrebljena djeca poznaju, a 19 odsto su rođaci – naglasila je direktorica CŽL.
A.O.
Često se ne otkrije
Petrovićeva upozorava da je incest krivično djelo koje se najmanje prijavljuje, teško prepoznaje i teško otkriva.
– Tabuiziranje incesta, tj. socio-kulturalne norme o „svetosti” porodice i seksualni tabui izoluju i žrtvu da progovori. Ne treba zaboraviti ni na strah koji dijete-žrtva osjeća zbog ranije upućivanih prijetnji od počinitelja incesta i mogućih posledica prijavljivanja. Praksa odraslih da ne vjeruju djetetu, poricanje i pokušaj da se očuva porodična čast, često su iznad interesa djeteta te ono, prestrašeno, bespomoćno i čuvajući tajnu, pati i ćuti sa trajnim traumatskim posledicama u manjoj ili većoj mjeri. Postojeći tabu o incestu dovodi do malog broja, prijavljenih slučajeva i smanjuju vjerovatnoću rane intervencije i uspješnu prevenciju ovog fenomena, potrebnu pomoć i liječenje, kao i obrada takvih slučajeva – naglasila je ona.
Moralni zločin
Direktorica CŽL ukazuje na strana istraživanja koja, po njenim riječima, pokazuju da velika većina incestnih nasilnika ima normalan život i razvijaju normalne seksualne odnose s partnerkom.
– Učinioci ovog djela su u 95 odsto slučajeva muškarci, stariji ili mlađi. Incestnici koriste prema žrtvi prisilu i druge načine primoravanja na seksualni čin, a nakon postizanja cilja, prijetnjama, zastrašivanjem i ucjenama, žrtva incesta je dužana ćutati i čuvati tajnu. To kod žrtava incesta, posebno djece, stvara intenzivan strah, trpljenje trauma i bola i čuvanje tajne tako da se začarani krug nasilja–incesta zatvara u potpunosti i često ostaje neotkriven. Ako se, pak, incest otkrije, incestnik–nasilnik ga ne priznaje i optužuje žrtvu za tešku klevetu i izmišljanje slučaja, ali ako mu se incest dokaže, incestnik se pokušava opravdati da je bio u stanju alkoholisanosti, pod uticajem narkotika i slično, iako to nije istina i ne može biti opravdanja za zločin. Incest je moralni zločin i obično počinje maženjem, grljenjem, ljubljenjem, iskazivanjem nježnosti i prevelike intimnosti koja prelazi normalne odnose roditeljske nježnosti i ljubavi, a završava seksualnim činom sa krvnim srodnikom, odnosno incestom. Teorija kaže, a praksa je potvrdila, da u momentu otkrivanja incestnika i njegovih incestnih radnji to nije njegov prvi slučaj, a zbog ćutanja žrtve o tom zločinu najčešće nije ni poslednji slučaj incesta jer incestnik dalje nastavlja da seksualno zloupotrebljava osobu, dijete ili pronalazi nove žrtve – pojašnjava ona.