Na prepunoj tribini „Svetosavnici” u Svetosavskom domu pri crkvi Svetog Đorđa i 42 momišićka mučenika, okupili su se književnici u susret Božiću, na duhovnoj večeri pod nazivom „Živa svjetlost hristosladna”. Na tribini su govorili književnici Blagota Koprivica, Veselin Lazarević, hadži Ljubisav Bjelić Morački, mr Slobodan M. Čurović Apis i hadži Radovan Radović, dok je veče blagoslovio sveštenik Nikola Pejović.
– Svi koji imaju i zrnce soli u glavi znaju istinu o Isusu. U ovozemaljskom životu Isus bijaše učitelj, iscjelitelj i utješitelj. Isus je predvječnost, svevječnosti, razdjelnica epoha, utemeljivač novog vijeka i savremenog svijeta nove istorije, koja za svoj kraj uze početak i staru eru okrenu u novu vjeru. I danas, kod nas da se pojavi Isus, završio bi na na našoj novoj Golgoti, ali bez Iroda i Pontija Pilata, ostavljajući nam krst koji bi neki ponosno uzdignuto nosili u litiji na čelu sa mitropolitom Amfilohijem, a drugi prikriveno i stidljivo oslanjajući se na raskol, prevare i podmetačine – kazao je Blagota Koprivica.
Veselin Lazarević je istakao da je Božić ili Hristovo rođenje bio i ostao najveći, najnacionalniji i najpopularniji hrišćanski praznik srpskog naroda.
– Isus Hrist Spasitelj je počeo svoju nauku praštanjem, svojom iskupiteljskom žrtvom je pocijepao zavjesu koja je dijelila ljude od Boga. Ne može da osjeti blagodet božjeg praštanja onaj ko sam nije doživio blagodet opraštanja prema svojim bližnjima. Tu je u pitanju načelo božje zakonitosti, duhovnog i moralnog poretka u svijetu i životu uopšte u kojem se sreću ljubav i pravda, milost i istina. Praštanje je zaista čudo nad čudima. Ono oplemenjuje obje strane – onoga koji prašta i onoga kome se prašta. U tome dobijaju, neizostavno, uvijek svi – kazao je Veselin Lazarević.
On je dodao da put počinje opraštanjem bližnjima: „tek nakon toga se nastavlja uspravnom linijom – prema nebu i prema Svevišnjem. Drugog puta i nema”.
Hadži Ljubisav Bjelić Morački je rekao da nikada jedna noć nije bila svjetlija, ni više svjetlosti donijela od one vitlejemske koja će trajati i svijetliti svojom snagom pokazujući vječnost.
– Nijedan kutak pećine nije na cijelom zemaljskom carstvu ljudskom rodu donio toliko radosti od vitlejemske pećine. U toj noći i u tu pećinu nečujno i neupadljivo ušao je u ovaj svijet njegov Spasitelj kome se tada kao i sad raduju samo pastiri i težaci. Ne oni koji su svoju vjeru omeđili srebrom i zlatom. No, kako je sve što je izmjereno metrom čovjeka prolazno i propadljivo, a božje vječno, grijmo duše naše svjetlošću neprolazne vitlejemske noći – kazao je Ljubisav Bjelić.
Hadži Radovan Radović je u eseju ,,Krugovi i vatre” govorio o vječnom plamenu vitlejemske vatre.
Veče je završeno stihovima hadži Ljubisava Bjelića Moračkog, Branka Bata Krkovića, Boža Vučića Božana, Slavice Dedić i Moma Milikića.
A.Ć.


Hristom kalemljeno i progledano

– Ulazak Sina Božijeg u svijet jeste osvanjenje, oradošćenje, najsvjetlonosnije, svevječno zaimanje. On se objavio svijetu da bi se svijet rodio, kao jedino istinita misao spasenja, čistote, kao svedan, nikada prolazan, dan uzdanja i ljepote otkrića, najpunanija misao. Rodio se osvjetlitelj i osvetitelj nad tmušama i nepravdinama, iskupitelj svijeta, pobjeditelj smrtnine, da bude Sveotac i Svesin, jagnjence Božije, najslađe piće preporođavanja i smislenosti. Jer ničeg nije bilo, niti će biti, ostaće samo nepostojnica, ako nije Hristom kalemljeno i Hristom progledano – kazao je u besjedi mr Slobodan M. Čurović Apis.