Piše: Stefan Jelić
„Crna Gora je nezavisna i suverena država republikanskog oblika vladavine. Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde zasnovana na vladavini prava.“, član 1 najvišeg pravnog akta naše zemlje. Da, da... Država socijalne pravde. Ništa čudno! Ovaj samoproklamovani princip u Crnoj Gori predstavlja sinonim za podsmijeh socijalno ugroženim kategorijama! Svaki put kada izgovorite „država socijalne pravde“ neka vam na umu bude podsmijavanje građanima Crne Gore koji nemaju osnovnih životnih sredstava i koji, nažalost, jedva sastavljaju kraj s krajem, zahvaljujući finansijskom kolapsu za koji je kriva vladajuća partija i satelitske partije koje se nalaze u njenoj službi. Siguran sam, da ustavopisci sada osjećaju grižu savjesti zbog uvrštavanja ovog principa u najviši pravni akt naše zemlje, kada vide trenutnu socioekonomsku situaciju. Opozicioni poslanici bi trebalo, u znak solidarnosti, da podnesu amandman na član 1 Ustava Crne Gore i zatraže brisanje „principa socijalne pravde zasnovanog na vladavini prava“ iz najvišeg pravnog akta i da predlože da se, putem referenduma, omogući građanima da se izjasne, da li je Crna Gora država socijalne pravde. Siguran sam da bi se minimum 70 odsto građana izjasnilo da princip socijalne pravde treba izbrisati iz Ustava, kako se samoproklamovani establišment iz vladajuće partije i satelitskih partija i tobožnji zaštitnici prava manjinskih naroda ne bi rugali građanima Crne Gore. Kako je za promjenu Ustava potrebna dvotrećinska većina, znamo da je to nemoguća misija, ali bi svakako bio fin gest saosjećanja sa građanima koji su na sopstvenoj koži okusili princip „socijalne nepravde“. U srećnim društvima, država socijalne pravde podrazumijeva državu u kojoj svi njeni građani imaju jednaka prava, državu gdje ne postoje privilegovani, i naravno, državu u kojoj su svi jednaki pred zakonom. Da li trenutno stanje u Crnoj Gori odgovara principu socijalne pravde?
Naravno, da ne. Izjava potpredsjednika Vlade Milutina Simovića izrevoltiraće svakog racionalnog građanina, zbog toga što predstavlja direktno podrivanje ustavnog poretka koje se može poistovjetiti sa krivičnim djelom terorizam u pokušaju, gdje se zna i izvršilac krvičnog djela, ali i objekat – u ovom slučaju, najugroženiji građani Crne Gore. Napad na najugroženije kategorije, prvenstveno na majke sa troje i više djece, i smanjenje naknada za 25 odsto presedan je u istoriji socijalne zaštite. S druge strane, smanjenje naknada javnim funkcionerima za osam odsto predstavlja eklatantan primjer kako režim vidi Ustavom garantovani princip socijalne pravde. Po njihovom viđenju, pravedno je smanjiti naknade onima koji najviše ispaštaju zbog katastrofalne ekonomske situacije, prouzrokovane od tog istog autoritarnog režima, i to čak za 25 odsto, a njima, simbolično, umanjiti plate, koje su prethodno povećane u nekim slučajevima i za preko 50 odsto, za samo osam odsto. Pravedno, zar ne? Da li je ovo socijalna pravda? Potpredsjednik Simović, da ima i malo solidarnosti i empatije prema građanima, predložio bi permanentnu naplatu poreskog duga koji iznosi preko 700 miliona, oporezivanje biznismena, smanjenje naknada javnim funkcionerima za 25 odsto, a ne bi na ovako drzak način obesmislio koncept socijalne zaštite kojim bi stradali i poslednji obrisi onoga što oni zovu principom socijalne pravde. Ali, opštepoznata činjenica je da DPS i sateliti ne gledaju na politiku kao na društveno korisnu djelatnost, već kao na privatni biznis. Majke sa troje i više djece će preživjeti i sa 144 eura, a bogati biznismeni neće imati ni za hljeb! To je logika kojom se ovi junaci vode! Bravo vam ga! Narode, osvijesti se i ne dozvoli dalju poharu! Ovo je tek početak, onoga što nas čeka u skorijoj budućnosti..
Ono što poruči jedan veliki junak crnogorskom narodu, prije 75 godina, poručujem i ja danas vama: „Braćo Crnogorci, svi ste čuli i vidite da naš narod nikad od kada postoji nije bio u težem položaju nego danas. Došlo je vrijeme, ako se ovako produži, da nestane i da na njegovoj istorijskoj grobnici bude napisano: Ovđe je živio jedan narod, pošten i hrabar, koji se bio uzdigao moralno nad svim drugim narodima, ali su ga ubili njegovi sinovi. Ne dajte da nestane naš narod, možda smo još na vrijeme, ali je potonji čas da pregnemo složno koliko ko može, da spasimo naš narod i našu zavedenu omladinu, koja je nažalost postala plijen tuđih agenata i neprijatelja našeg naroda.“ Ako vam je dobro, onda ništa!