<br />
Živimo u okolnostima karakterističnih unutrašnjih i spoljašnjih međunarodnih prilika. Mnoge stvari se objašnjavaju međunarodnim ekonomskim krizama, kao da su nezavisna sila od društven-opolitičkih zbivanja.
Da je takva tvrdnja netačna, pokazuje i ekonomska kriza izazvana političkim povodom i oko Ukrajine. Sankcije Zapada izazivaju krizu u Rusiji i kod onih koji su ih uveli ovoj velikoj zemlji. Zapad se na ovom primjeru ipak preškartao i izazvao domaće krize. One se mogu negativno odraziti na širokom planu. Umjesto imperijalnog i beskrupuloznog širenja kapitalizma mogu se očekivati čak i najkatastrofalnije posledice.
Izlaz iz svega ovoga moguće je da će naći istinska ljevica u Marksovom smislu i to ona koja se ne koleba oko toga da li za puni aktivizam postoje ili ne postoje uslovi. Za nju ne smiju postojati takve dileme, već se treba, prema okolnostima, smišljeno i operativno organizovati da se opredjeljenja uspješno realizuju. Za tu ljevicu danas su stvoreni objektivni uslovi, jer je do maksimuma izopštena i eliminisana iz tokova ekonomskog, društvenog i političkog života, što i posebno karakteriše današnju komunističku ljevicu u bivšim socijalističkim zemljama Evrope. Time se čini istorijska nepravda, jer se organizovano žrtvuju snage koje zastupaju ekonomski, društveni i politički progres većeg dijela čovječanstva na račun malobrojnih elita čiji je osnovni cilj kapital – profit, interes makar i po cijenu milionskih ljudskih žrtava. I sve se to pokriva kvazi-demokratijom, višepartijskim parlamentarizmom i borbom za ljudska prava i slobode. Na prostorima zemalja bivšeg socijalizma komunističke partije nijesu samo izvršile reviziju nego tipično napuštanje i izdaju marksizma kao nečega što je, po njima, prevaziđeno i nevažeće. Otuda njima ne odgovora da postoje snage, grupacije i organizacije koje se s tim ne slažu i sebe promovišu u doslednom komunističkom duhu.
Paradoksalno je i to što su se iz bivših komunističkih partija pojavile u novom višepartizmu tzv. partije sa socijalnim predznakom, kojima kada drže vlast odgovara Marksov izraz „socijalšovinističke“.
Ni kod nas u Crnoj Gori nije bolja situacija. Vlast imaju i održavaju oni koji su izašli iz komunističkog šinjela, preobukli se u džempere i zamijenili ih frakovima koji im nakaradno pristaju. Promovisali su opoziciju iz svojih i ideološko suprotnih redova, ali koji su se proletarizovali po Marksovom smislu, pa danas, sada na verbalnom planu, zastupaju proletarizovane djelove našeg društva. Vlast u takvim mikro crnogorskim uslovima obilato zloupotrebljava demokratiju kod izbora – (izborna krađa) i privatizacije (prodaja objekata i teritorije stranim državljanima i državama i beskrupulozno bogaćenje nosilaca vlasti i javnih funkcionera, osiromašenje radnih i drugih masa u Crnoj Gori...). Još štošta Crnu Goru karakteriše kao uništenu i posrnulu zemlju s podaničkim odnosom prema stranom faktoru i vještački promovisanoj mržnji prema našim istorijskim prijateljima, ideološkim i duhovnim pa i biološkim srodnicima.
Pošto ne funkcioniše demokratija u našim sistemsko- tranzicionim okolnostima, ima osnova za organizovanje velikog narodnog bunta u čemu komunisti moraju učestvovati bez ustezanja i zadrške jer je, po Lenjinu, oportunizam čekati da se prvo stvore uslovi da bi se ofanzivno djelovalo (naš veliki raskol 1941.godine proizišao je i iz toga što nijesmo bili saglasni oko ovog principa u okolnosima nametnute okupacije ).
Zbog svega navedenog svi komunisti, a naročito Jugoslovenska komunistička partija u Crnoj Gori, kao najorganizovanija i najmasovnija komunistička partija u nas, spremna je da se pridruži organizovanju velikog opštenarodnog bunta ako nema drugih izlaza. Svaki protest će biti podržan, ali nije dobro nešto započinjati, a zadržati osvojene krupne pozicije.
Opštenarodni protesti ne smiju poprimiti oportuno – sindikalistički karakter, nego treba da budu prilika gdje sve treba da se pomjeri u poziciji i opoziciji. Ne bi bilo dobro da jedini cilj opštenarodnog bunta bude personalna promjena vođa, jer se time stvara prostor za njihovu zamjenu drugim vođama. Nama je dosta vođa, a malo istinskih narodnih predstavnika koji ni po kojem osnovu ne štrče iznad moralno prihvaćenih okvira.
Sadašnji komunisti u Crnoj Gori nema šta da izgube u ovoj borbi, jer ih je ovaj poredak izopštio po svakoj osnovi, pa će biti prinuđeni da na ovaj način koji pokreće parlamentarna opozicija ili sjutra u drugim oblicima vanparlamentarne borbe uđu u odlučnu i pobjedonosnu bitku za pravednije i humanije društvo, kako je to i predviđeno našim političkim programom.
Piše: Vladislav Vuković