Pa valjda proto Džoma (kako ga m,i hrišćani, privatno oslovljavamo), jednako pričešćuje Srbe i Crnogorce?
Mislim da nema Crnogorca da se ima šta požaliti na našeg protu Džomu. Prije bi se našao neki Srbin, kakav je, u Crnoj Gori, negoli Crnogorac da se nešto požali. A mislim da i nema bogzna, ni na šta, ako taj nije malo mimo druge!?
Treba prihvatiti da je briga ANB-a za crkvu koja se pojačano osjeća poslednjih decenija u interesu Crne nam Gore. Ko je pravi crnogorski sveštenik to valjda zna samo ANB?! Ko je opasan po nacionalnu bezbjednost, ko daje doprinos nacionalnoj bezbjednosti Crnogoraca to, naravno, samo zna– ANB. Kriterijum ANB-a treba da ima na umu svaka crkva i svaki građanin, ako misli da s mirom živi u Crnoj Gori. Bez blagoslova ANB-a nijednoj crkvi nije sigurno u Crnoj Gori, to treba da znaju svaki sveštenik i svaki građanin koji nešto misli. ANB nije daleko po duhu od one stare najefikasnije crkvene službe zvane – inkvizicija. Pa, nije Crna Gora repa bez korijena! Ako ne poštuje dovoljno svoju tradiciju, onda poštuje evropsku, posebno, katoličku. Koliko poštuje evropsku tradiciju, toliko i njene mane uzima kao visoke vrline, i inkviziciju kao svetu službu.
Velike inkvizitore su imale i manje značajne oblasti, a ne da ih nema Crna Gora! Danas, kada treba da se kako- tako usrlja u NATO i EU, geopolitička strategija podrazumijeva bdenje mnoštva inkvizitora nad složenom crnogorskom situacijom. A crnogorska situacija je uvijek puna Srba, pravoslavaca i radikala. Što skrivenih, što otkrivenih. Nije lako s njima, ali ni ANB ne sjedi skrštenih ruku. Jedna od svetih tajni ANB-a je u tome što se nikad ne zna gdje sjedi veliki inkvizitor - u direkciji svoje službe, ili u stolici predsjednika države, ili vlade, parlamenta ili policije. Može da sjedi na svim tim stolicama, a može da bude potpuno sklonjen od javnosti, radi veće koncentracije i preglednosti budućih poteza.
Druga sveta tajna - nikad se ne zna koga ANB ćera, a koga ne ćera. ANB koristi školski trik - ćera jednoga, a misli na drugoga. Kako bi protojerej stavrofor, Velibor Džomić, staloženi Srbin, vispreni pravnik, legalista, lojalni građanin nadasve mogao biti „opasan po nacionalnu bezbjednost“ Crne Gore? Bože sačuvaj! Naprotiv, on utvrđuje nacionalnu bezbjednost Crne Gore svojim poštovanjem zakona, pravnom visprenošću i sjajnom elokvencijom? Možda kroz Džomića u stvari ćeraju nekoga koga ne smiju da ćeraju? Našli su njega koji im ništa nije kriv, da iskale bijes na onoga koga ne mogu smisliti? Možda kroz protu Džomića ćeraju sve druge, a njega ne ćeraju, nego pokazuju uvodnu igru za prost narod? Ne može čovjek da uđe u imaginacione finese i trikove crnogorske ANB službe! Ona je takve prirode da niko ne može da je pročita, inače bi izgubila smisao! Zagonetka te službe svakom lebdi nad glavom, u onoj mjeri u kojoj dotični nosi svoju glavu. Posebno bdije nad onima koje javno ne uzima u usta, a tajno joj se ne miču s uma.
Poznato je da je Džoma izvršio napad na ostatke komunizma u bivšoj Jugoslaviji, da je potresao i njegove ruševine. Pa ko je napisao knjige o stradanju crnogorskih sveštenika, ko je napisao „Stradanje mitropolita Joanikija Lipovca“? Ko je identifikovao njegove mučitelje i ubice, ko je opisao njihove monstruozne zločine? Pa Džoma, naravno! Prije dvadesetak godina, vladika hercegovački Atanasije utvrdio je jedinicu mjere antikomunizma koju je nazvao - džom.
Proto Džoma, samo je osjetljiv, i možda malo netrpeljiv, prema starim, no elitnim komunistima. (Mladu komunističku boraniju on privodi u crkvu, sve im prašta i daje im uputstva kako da se promijene, a da ostanu isti). Ako je neki stari komunista dogurao do zvanja, recimo, srpskog akademika, pa malo zabašurio svoju omladinsku prošlost, e to proto ne prašta ni po koju cijenu. Pokojni Dobrica Ćosić u snu se trzao od Džome i njegovih otkrića koja je iskopao iz njegove prošlosti. Prošlo nije prošlo, prošlo nije još ni došlo! Džoma je zaprijetio uvaženim komunistima. Pa šta ima važnije nego skinuti crni veo sa mračne prošlosti, otkriti krvavo pozorište i nebulozni krkljanac istorije? Pa ne samo da se trzao Ćosić, nego se trza, kako kažu i akademik Milorad Ekmečić od Džominog razigranog i invetivnog pera. Jer, jedno će pero sagoreti drugo, tako kažu proročke knjige.(Autor je književnik)
Piše: Milutin MIĆOVIĆ