Spontan, šarmantan, neodoljiv, uvijek spreman za pustolovine, vedar, rasterećen, oslobođen predrasuda... Muškarac koji ima navedene osobine lako može da zavede svaku ženu – i onu koja ga po životnim vrijednostima prati u stopu, ali i onu koja je odgovorna, disciplinovana, ozbiljna, autoritativna i sa jasno definisanim životnim ciljevima.
Svi koji se sjećaju knjige i filma o Petru Panu s lakoćom će identifikovati muškarce iz svog okruženja sa junakom koji kategorički odbija da odraste. I ma koliko takvo ponašanje bilo simpatično dok gledamo film ili čitamo knjigu o Petru Panu, kada se u stvarnom životu susretnemo sa osobom koja podsjeća na njega, patnja je neizbježna. Jer, kao i lik iz knjige, i Petar Pan iz realnog života želi da ostane „vječiti dječak“ i bježi od bliskosti, a to povređuje svaku ženu – kako onu koja živi po istoj matrici, tako i onu koja čezne za „mirnom lukom“.
O sindromu Petra Pana, tipovima žena koje privlači, i načinima borbe da se sa ovakvim tipom ličnosti „izađe na kraj“ za „Dan“ govori psiholog Zorana Vuković.
– Sindrom Petra Pana karakteriše žudnja za slobodom i izostanak odgovornosti u svakom segmentu života, bez obzira na godine – kaže psiholog Vuković za „Dan“. – Muškarac kojeg možemo identifikovati sa junakom iz istoimenog književnog djela ostao je u svijetu mašte i sve je podredio vlastitim uživanjima. On nema stalan posao jer ne želi da „robuje pravilima“, često mijenja partnerke, konstantno traži pažnju i u isto vrijeme bježi od bliskosti. Petar Pan je muškarac sa dušom „vječitog dječaka“ koji ne želi da povrijedi ljude oko sebe, ali to ipak konstantno čini. Nespreman da se suoči sa onim što doživljava kao „mirnu luku“, bilo da je to snažna emotivna povezanost sa osobom suprotnog pola, roditeljstvo ili konstanta u poslu, ovakav muškarac, poput književnog Petra Pana, bježi u „zemlju Nedođiju“, odnosno postaje nedostupan, bježeći od onoga što percipira kao problem.
Da li se rađamo sa sindromom Petra Pana ili su i za njega, kao i za mnoge druge psihološke sindrome, zaslužni isključivo naši roditelji?
– Svi se rađamo sa određenim predispozicijama da ostanemo „vječita djeca“, ali da li ćemo te predispozicije razviti u specifičan obrazac življenja ili ne zavisi od naših iskustava, kao i od odnosa sa roditeljima i ljudima iz najbliže okoline. Ukoliko dijete živi sa autoritativnim i strogim ocem koji neumoljivo odbacuje svaku djetetovu potrebu, a majka se trudi da ima previše zaštitnički odnos prema djetetu, veća je vjerovatnoća da će se kod takvog djeteta razviti sindrom Petra Pana nego kod njegovih vršnjaka koji žive u skladnoj porodici, u kojoj majka i otac nijesu sebi dodijelili uloge „dobrog i lošeg policajca”. Takođe, ukoliko oba roditelja previše štite dijete i premalo ga podstiču da bude samostalno oni mu, zapravo, kontinuirano šalju poruku da nije sposobno da brine o sebi. Iako takvo ponašanje roditelja ima korijen u strahu, ukoliko taj strah nije brižljivo doziran može da rezultuje sindromom Petra Pana tokom života. S druge strane, znatiželjno dijete živahnog temperamenta će donekle uspjeti da se odupre matrici koju mu roditelji nameću, dok će ono koje je po temperamentu mirno i poslušno biti u većem riziku da odraste u Petra Pana, jer će nedvosmisleno usvojiti roditeljske poruke i povjerovati u njih. Ono će konstantno tražiti pažnju, ali neće dozvoliti bliskost. Iz svakog odnosa u kom osjeti bliskost pobjeći će „glavom bez obzira“, tvrdeći da je „tako najbolje za sve“. Takođe, oni nikada ni za šta neće preuzeti odgovornost, izjednačavaući je sa rutinom i robovanjem navikama.
Koliko današnje vrijeme utiče na to da sve veći broj muškaraca ima sindrom „vječitih dječaka“?
- Mnogo. Ekonomska kriza u cijelom svijetu predstavlja veliki izazov muškarcima da se osamostale i osnuju svoju porodicu. Takođe, životni vijek je sve duži, pa stičemo utisak da imamo vremena da sačekamo „bolje dane“, odnosno povoljnije okolnosti za osamostaljivanje. I emancipacija žena u značajnoj mjeri utiče na to da imamo sve više „vječitih dječaka“ u tijelu odraslih muškaraca. Žene današnjice mogu da grade karijeru, da obezbedijede „krov nad glavom“, nezavisne su i samostalne, što ranije nije bio slučaj. U toj konstelaciji snaga, muškarci percipiraju sebe kao „nesposobne i nepotrebne“, jer njihova primarna uloga - da hrane porodicu i obezbijede sigurnost - više nije njihovo ekskluzivno pravo i obaveza.
Kakva žena može da promijeni Petra Pana?
– Petar Pan se može promijeniti bez ženskog uticaja, samo je pitanje da li to želi da učini. U mladosti, muškarci koji su rasli uz suviše brižne majke trude se da pronađu istu takvu partnerku. Nije pravilo, ali u najvećem broju slučajeva oni ulaze u veze sa starijim partnerkama, jer od njih dobijaju sve ono što su dobijali od majke – ljubav, pažnju, zaštitu, brigu, obožavanje. Starije partnerke imaju zreliji odnos prema obavezama koje život nosi, što muškarcima sa sindromom Petra Pana nedostaje, pa se tu nadopunjuju. S druge strane, oni svojim partnerkama nude drugačije gledanje na život: uživanje u svakom trenutku, rasterećenost, lakoću... Međutim, takve veze rijetko mogu da opstanu, jer je Petar Pan neko ko ne želi da se emotivno vezuje, što se u najvećem broju slučajeva ne bi moglo reći za njihove partnerke. Kako godinu odmiču, tako muškarci sa sindromom Petra Pana biraju mlađe partnerke, po sistemu „sličan se sličnom raduje“. Oni se odlično razumiju, podržavaju jedno drugo, spremni su na „vezu bez obaveza“, ali kako bježe jedno od drugog čim osjete da postaju bliski, ni ta veza ne može da opstane. Da bi žena zadržala muškarca koji ima sindrom Petra Pana, trebalo bi da ga tretira kao sebi ravnopravnu osobu, a ne kao šarmantno dijete kojem će oprostiti svaki nestašluk i svaku grešku.
Snežana Moldovan

Žene
– Sindrom Petra Pana nije „rezervisan“ samo za muškarce – ističe psiholog Vuković. - Ovakav obrazac ponašanja prisutan je i kod žena, ali u daleko manjoj mjeri; muškarci „vode“ sa 4:1, odnosno 80 odsto osoba sa sindromom Petra Pana su muškarci, a 20 odsto žene. Za razliku od muškaraca koji se grčevito drže primarne porodice, a posebno majke, žene sa sindromom Petra Pana žele da žive odvojeno od roditelja, ali nijesu sposobne da prihvate obaveze koje život nosi; djetinjaste su, nezrele i ne usuđuju se da rizikuju.