- Piše: Čedomir Antić

Aleksandar Raković objavio je knjigu o crnogorskom separatizmu. Pažljivo sam je pročitao i imam jedan načelan predlog. Tema je mogla da bude malo šira i da obuhvati i crnogorski separatizam i Srbijin unitarizam. Možda bi po djelovanju i efektima ovaj drugi segment bio manje obiman i složeniji, ali analiza bi bila potpunija.

Kada je nedavno crnogorski režim, u namjeri da dovrši vjerski progon i ugasi pravoslavlje u svom zabranu, počeo da se žali na „paternalističku” ulogu Srbije, nisam mogao a da ne osjetim solidarnost sa Aleksandrom Vučićem. Inače mi je izuzetno neprijatan taj histrionski sindrom, od koga očigledno pati - ta potreba da stalno glumata, najprije se žali, traži sažaljenje, a onda, uvjeren da svako onaj ko ga ne bi podržao za cara, vidio kao božanstvo i kovao u zvijezde, u stvari namjerava da ugrozi njegovu porodicu (a posebno brata Andreja), zbog čega počne da iskazuje duboko gađenje, pretjerani gnjev i agresivnost.

Sada je, međutim, imao svako pravo i na takve manifestacije. Čak i ako mu je Đukanovićev režim pomogao da dođe na vlast. Uprkos osnovanoj sumnji da dva režima posluju zajedno u cilju nezakonitog bogaćenja. Bez obzira na godine Vučićevih nastojanja da pomogne Đukanoviću, inferiornog položaja, podrške, neiskrenog, odmjerenog i dogovorenog suprotstavljanja. Sada je Vučić s pravom i, reklo bi se, iskreno zavapio. Pitao se pred novinarima o kakvom se miješanju i paternalizmu radi?! Dosjetio se Kosova, prisjetio izbora, podsjetio novinare o napadima na crkvu, na građane... Da se nije tu zaustavio, ukazao bi na kampanje mržnje kakve od strane zvanične Srbije nikada nisu vođene prema Crnoj Gori, pa čak ni prema ekstremistima i mrziteljima, počev od Sekule Drljevića do Mila Đukanovića.

I dok je Vučić uzdržan, kao neko ko je za nešto kriv ili je bar krivcu saučesnik, dotle se njegova vlada, kako to obično biva u ovakvim prilikama, podijelila. Kako da se podijele „ljudi od slame” i „glineni golubovi”, kada svi zavise od Vučića i njegove dobrote? E, to je političko čudo. Kad god ne zna šta da radi on rasporedi svoje olovne vojnike jedne prema drugima i onda glumi ono što je odavno ukinuo - demokratiju i parlamentarizam. Dobro, jasno je da parlamentarizma na Balkanu baš nema mnogo. Za Albaniju, albansko Kosovo i Crnu Goru i Miloševićev parlamentarizam je nedostižni domaći zadatak, ali ipak, koliko god bila slaba i u nastanku naša demokratija je ipak budila nadu, koju je Vučić iz ličnih interesa ukinuo. Nevolja tirana je što su uvijek i apsolutno odgovorni. Tako Milo Đukanović sigurno privatno drhti i jede se zbog neporecive pameti koju Duško Marković pokazuje na svakom mjestu... Ana Brnabić, Vulin, Vesić, Nenad Popović... nisu ni do koljena Dušku Markovću. Prvo, zato što je Vučić još uvijek u statusu Đukanovićevog šegrta - ni kalfa još nije postao. Drugo, zato što, za razliku od Duška Markovića, ovi naši znaju od čega su napravljeni i ko ih raspoređuje. Zato je Nenad Popović - dežurni rusofil, pravoslavac, Srbin i antihomoseksualac u vladi - rekao jednu veliku istinu. Tvrdi da je crnogorski režim „neprijatelj Srbije”. To podgorički vrhovnici govore već godinama. Srbija ih je kažu okupirala, civilizacijski unazadila, uništila im je kulturu i vjeru, opljačkala ih i kolonizovala, oni su među prvima priznali nezavisno Kosovo, šalju pukovnike na proslavu kod „gradiških mesara”, hapse naše građane, mrcvare ih, tuku nam djecu... Šta treba Milo Đukanović da uradi da u Beogradu shvate njegove jasne riječi kao neprijateljstvo? Da osnuje novi Jasenovac? Da se fotografiše sa glavom srpskih oficira u rukama? Šta?!

Onda je reagovala prva premijerka u istoriji Srbije. Prvi gej na čelu jedne neskandinavske države. Prvi otac među ženama. Potomkinja starog rodoljuba Brnabe sa jednog hrvatskog otoka. Ona ne bi protiv ministra - dovoljno je što ga je nagrdila kada se pobunio protiv hrvatske slikovnice-udžbenika za našu djecu u kojoj mali Roko ima za roditelje dva muškarca, a još manja Kolinda živi pod starateljstvom dvije žene. To je ozbiljna stvar, a što u Crnoj Gori zatiru sve što je srpsko, što progone crkvu, što mrcvare građane Srbije - to nije bitno. Popović treba da bude smiren kao Vučić, kaže Brnabić. Da izbroji do deset... Kao što je Milošević brojao, razmišljam, pa u Hrvatskoj danas više nema srpskog „problema”, kao što nema ni Srba. Kako je samo pametna Brnabićka, kao da su je digitalizovali.

Srbi će sve preživjeti. Đuanović je jedna politička girica za zlikovce i nije ništa u poređenju sa zločincima i diktatorima koje smo preturili preko glave. Srbija, možda neće preživjeti. U tom slučaju stvaraćemo je ponovo, sa novim granicama. Kao Kurdi svoju zemlju. Dobra je i moderna samo ona vlada koja na ovakve nepravde odgovori jače i brutalnije. Mi nemamo ovdje potrebe da nekog progonimo, ali srpskom narodu moramo pomoći - moralno i materijalno. Ta pomoć mora biti stalna i potpuna. Takođe, crnogorsku agenturu, poslove, posebno razne protivzakonite djelatnosti u Srbiji treba smjesta i potuno ukinuti, prekinuti, rasturiti i razjuriti.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---