- Autor: Erkan Arikan

Ekrem Imamoglu iz opozicione stranke CHP dobio je znatno više glasova od svog protivnika iz AKP-a Binalija Jildirima. Više od devet procentnih poena i odziv koji je - u odnosu na 31. mart - bio još veći.

Dvadeset treći juni 2019. godine će, bez ikakve sumnje, ući u istoriju Turske. Bilo je tačno 19 sati i 15 minuta po turskom vremenu, kada je na brojnim televizijskim kanalima neoficijelno potvrđeno ko je pobijedio na ponovljenim izborima u Istanbulu. Još na prvim izborima održanim 31. marta Imamoglu je imao preko 13.000 glasova prednosti nad bivšim premijerom Jildirimom. No, on je sada povećao svoje vođstvo na skoro 800.000 glasova. Za mnoge u Turskoj je to više od važnog podatka - to je poziv na buđenje: Demokratija u Turskoj je još uvijek živa.

Jedna od indicija je i što politički protivnici, koji su prethodno vrijeđali i klevetali, Imamogluu sada pokunjeno čestitaju na uspjehu. Prije svih, predsjednik Erdogan. Za njega, ovaj poraz bez sumnje mora biti pravi udarac u lice. On je sopstvenom kandidatu svim sredstvima pokušavao da pomogne, čak je izvršio pritisak i na Visoko izborno vijeće. Ali je sada od birača u Istanbulu dobio račun.

AKP se na do sada neviđen način borio i za glasove kurdskog stanovništva. Međutim, prokurdski HDP pozvao je svoje pristalice da glasaju za Imamoglua. Prvi put sam u Turskoj doživio da ljudi otvoreno izražavaju svoju glad za demokratijom.

Ubrzo nakon što je Visoko izborno vijeće zakazalo ponavljanje izbora u Istanbulu 23. juna, mnoga turistička naselja pokrenula su kampanju s ciljem da građani Istanbula prekinu svoj odmor kako bi glasali na novim izborima - organizovani su čarter letovi, zakupljivani autobusi, dogovaran zajednički prevoz do Istanbula.

I zaista stotine hiljada - neki čak tvrde da je riječ o skoro 1,5 miliona birača - došli su u Istanbul na 24 sata da glasaju. Mladenci su prije izgovaranja „sudbonosnog DA”, odlazili na birališta da glasaju. Jedan vozač taksija mi je rekao: „Uvijek sam birao AKP. Ovaj put to neću uraditi. Nama treba pravda. Mi smo vjernici, a ne licemjeri! "

Erdogan se nalazi u velikoj dilemi. On ne može da nastavi po starom: tvrdi kurs, ograničavanje medijske slobode, politički pritisak na predstavnike opozicije. Sada se pak na njegovu rizičnu spoljnopolitičku taktiku, koju već dugo sprovodi, nadovezuje novi domaći politički front.

Gubitak Istanbula nakon 25 godina će svakako i kod njega ostaviti tragove. Sve su učestaliji znakovi da su njegovi bivši politički saputnici samo čekali na ovaj istorijski poraz u metropoli na Bosforu. Glasine tokom proteklih nekoliko sedmica i mjeseci, da će bivši članovi, osnivači AKP-a, pokrenuti osnivanje nove stranke, dobile su novo plodno tlo upravo pobjedom CHP-a u Istanbulu.

Da li je ovo Erdoganov kraj? Teško. Da li je ovo prekretnica u Erdoganovoj politici? U svakom slučaju! Erdogan sada ima dvije opcije: prva je da nastavi još žešćim kursem, a druga je da učini sve što može da ostane na vlasti. Njegov veliki cilj je da ostane predsjednik bar do 100. godišnjice od osnivanja Turske 2023. Međutim, predsjednik Redžep Tajip Erdogan će u budućnosti praviti više kompromisa - možda po prvi put u svojoj političkoj karijeri.

www.dw.com

​

---