Odnos državnih organa prema presudama Upravnog suda kojima su poništavani njihovi akti i predmeti vraćani na ponovni postupak nije bio na zadovoljavajućem nivou, ali broj takvih slučajeva nije procentualno veći u odnosu na prethodne godine, kazala je u intervjuu za „Dan“ predsjedica tog suda Branka Lakočević. Ona smatra da broj građana koji podnosi tužbe tom sudu svjedoči o tome da su građani svjesni svojih prava, ali i o povjerenju koje imaju u rad tog suda.
● Dužnost predsjednika Upravnog suda obavljate nepune dvije godine. Jeste li zadovoljni funkcionisanjem suda i na čemu će biti fokus u 2017. godini?
Mogu reći da sam zadovoljna funkcionisanjem suda, iako uvijek može bolje. Postizanje boljih rezultata i unapređivanje kvaliteta rada suda biće moj cilj i u narednoj godini. Na putu izgradnje pravosudnog sistema u kojem se sudski predmeti rješavaju u razumnom roku, uz nastojanje da se zaostali predmeti svedu na minimum, uložićemo dodatne napore i u 2017. godini, a sve radi efikasnijeg rada suda i djelotvornog sistema zaštite prava i sloboda.
U procesu evropskih integracija, prioriteti Crne Gore su jačanje nezavisnosti, nepristrasnosti i odgovornosti pravosuđa, pri čemu transparentnost i dostupnost pravosudnih institucija imaju za cilj ostvarivanje većeg stepena povjerenja građana u pravosuđe. U narednom periodu nužno je nastaviti rad na ostvarivanju strateških ciljeva kojima se u sudstvu teži – jačanju nezavisnosti, nepristrasnosti, odgovornosti i transparentnosti sudske grane vlasti.
Izazovi koji su pred Upravnim sudom u integracionom procesu Crne Gore jesu veliki, ali i ostvarljivi. Ažurnost suda, veći kvalitet u radu i ujednačavanje sudske prakse, na šta ćemo tokom 2017. godine staviti poseban akcenat, doprinijeće jačanju Crne Gore kao demokratske i pravne države, ali nadasve uživanju, ostvarivanju i zaštiti prava i sloboda svakog pojedinca. Upravo poštovanje zajemčenih prava i sloboda na nacionalnom i međunarodnom nivou, poštovanje principa pravičnog i fer suđenja, suđenja u razumnom roku i pristup pravdi predstavljaju vrijednosti koje crnogorsko sudstvo treba da ostvaruje i štiti.
U Upravnom sudu posebnu pažnju poklanjamo radu odjeljenja sudske prakse, kako u pogledu njegove afirmacije, tako i u smislu bolje organizacije. U tom cilju, sud je ustanovio praksu da sve sudske odluke prije dostavljanja strankama prođu kroz odjeljenje sudske prakse, na čemu ću insistirati i u narednom periodu, a sve u cilju otklanjanja rizika nejednake primjene propisa u praksi suda, pa i organa uprave, čime će se omogućiti veći stepen pravne sigurnosti građana, jednak položaj u ostvarivanju prava i lakši pristup pravdi.
● Koliko predmeta je Upravni sud dobio tokom 2016. godine i koliko je presuda donijeto?
Do 19. decembra ove godine primljeno je 4.328 tužbi, a u istom periodu je riješeno 3.878 predmeta.
● Koliki je procenat prihvaćenih tužbi u odnosu na ukupan broj primljenih u 2016. godini?
Od ukupno primljenih tužbi riješeno je 3.878, od toga usvojeno (poništeno) 1.953 odluka upravnih organa, sa zaostatkom iz 2015. godine.
● Koliko ste zadovoljni stepenom izvršenja presuda Upravnog suda i da li ima napretka u odnosu na ranije godine?
Rekla bih da u praksi suda odnos javnopravnih organa prema presudi kojom je poništen akt i predmet vraćen na ponovni postupak nije bio na zadovoljavajućem nivou, pa je bilo slučajeva da sud više puta poništava upravni akt tuženog organa donijet u izvršenju presude povodom iste upravne stvari. Međutim, ako posmatramo godinu za nama, ne može se reći da je broj takvih slučajeva predstavlja izražen upravno-sudski problem, ali to ne znači da ne treba raditi na poboljšanju stanja, posebno ako se uzme u obzir da nepostupanje po presudi od strane javnopravnog organa podriva same temelje sudstva i dezavuiše sudsku kontrolu rada uprave, što je ustavni postulat.
● Prema dosadašnjoj praksi, koji organ vlasti prednjači u nepostupanju po odlukama Upravnog suda?
Ovdje moram napomenuti da mi ne radimo analizu neizvršenja sudskih odluka. Međutim, problem neizvršenja odluka Upravnog suda postoji, a posebno ako znamo da je izvršenje odluke upravo ostvarenje cilja upravnog spora, odnosno obezbjeđivanje sudske zaštite prava fizičkih lica, pravnih lica i drugih stranaka. Kada su ta prava povrijeđena upravnim aktom ili drugim pojedinačnim aktom, kao i radi obezbjeđivanja objektivnosti zakonitosti, bitno je postupanje organa uprave u izvršenju odluka Upravnog suda, koje bi moglo i trebalo da bude na višem nivou.
● Da li je došlo do porasta broja podnijetih tužbi u odnosu na ranije godine? Jesu li građani sada svjesniji svojih prava u postupcima pred organima uprave?
Broj podnijetih tužbi se povećava iz godine u godinu, što se može vidjeti i iz statističkih izvještaja Upravnog suda. U 2013. godini primljeno je 3.129 tužbi, godinu kasnije 3.603, 2015. 3.598, a 2016, kako sam već navela, 4.328.
Imajući u vidu statističke podatke, građani su veoma svjesni svojih prava u postupcima pred organima uprave, a povećanje broja predmeta ukazuje i na rast njihovog povjerenja u pravosudni sistem.
ANA OSTOJIĆ
Postupamo po zakonima
● Iz Savjeta Agencije za slobodan pristup informacijama nedavno su saopštili da Upravni sud u predmetima iz te oblasti insistira na redovnom, a ne skraćenom upravnom postupku, zbog čega dolazi do višemjesečnih prolongiranja rokova od strane tog tijela. Kako to komentarišete?
Sud nema zvanično saznanje o tom prigovoru Agencije. U tim postupcima sud postupa po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama i pravilima Zakona o opštem upravnom postupku, a svoje stavove izražava kroz odluke.
Povećan kvalitet rada
●Smatrate li da broj predmeta pred Upravnim sudom ukazuje na problem nepoštovanja prava građani od strane organa vlast?
Smatram da povećanje broja tužbi može biti jedan od pokazatelja kvaliteta rada i povjerenja koje građana imaju u rad ovog suda. Ako se uzme u obzir da se upravnim aktima odlučuje o pravima i obavezama građana, moglo bi se reći o njihovim životnim pitanjima kao što su pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na penziju, prava iz radnih odnosa državnih službenika, pravo na gradnju, pravo na povraćaj imovine, eksproprijaciju i tako dalje, gotovo je neminovno da u upravnom postupku dođe do povrede nekog njihovog prava. Sa tog aspekta gledano, logičan je povećan priliv predmeta, a posebno ako se uzme u obzir da je nadležnost Upravnog suda veoma široka, budući da se ona u stvari određuje posebnim zakonima u svim slučajevima. S tim u vezi, moglo bi se reći da u našem zakonodavnom sistemu postoji intencija proširivanja oblasti u kojima se može voditi upravni spor (Zakon o sudskom savjetu i sudijama, Zakonu o državnom tužilaštvu, Zakon o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja, Zakon o notarima, Zakon o javnim izvršiteljima i dr.).