Uspostavljanje ministarstva vjera, koje bi se bavilo unapređivanjem vjerskih sloboda građana, nameće se kao neophodnost u Crnoj Gori, dok pravo na vjeroispovijedanje mora da bude faktično pravo, a ne ustavna proklamacija, kazao je profesor Bogoslovije na Cetinju Budimir Aleksić. On je u razgovoru za „Dan“ ocijenio da „nelegitimna crnogorska vlast” pitanje vjerskih prava i sloboda tretira kao vjersko pitanje.
– S obzirom na činjenicu da je stanovništvo Crne Gore izuzetno religiozno (po popisu iz 2011. godine, preko 90 odsto građana su vjernici), uspostavljanje institucije koja bi se bavila pitanjima vjere, odnosno unapređivanjem vjerskih sloboda građana, nameće se kao neophodnost. Neophodno je, dakle, oformiti ministarstvo vjera, koje bi se bavilo sređivanjem odnosa države i crkava i vjerskih zajednica – kazao je Aleksić za „Dan“.
On smatra da odnos države Crne Gore i crkava i vjerskih zajednica karakteriše pravna neuređenost, „što je nasleđe prošlosti”.
– Država bi trebalo da ublaži mnoge štetne posledice prošlosti tako što bi crkvama i vjerskim zajednicama vratila imovinu i što bi sa svima njima zaključila pravno civilizovan i na tradiciji utemeljen ugovor o međusobnim odnosima i kompetencijama. Pravo na vjeroispovijedanje mora da bude faktičko pravo, a ne ustavna proklamacija – naglasio je Aleksić.
On je ukazao da vjera nije samo kulturno-istorijska činjenica i naslijeđeno dobro, već i lična potreba i pravo koje država mora da jemči. Kako je dodao, ova i druga pitanja koja se tiču vjere vlade demokratskih država u okviru svoje nadležnosti uređuju odgovarajućom normativnom regulativom.
Činjenica da se pitanjem crkava i vjerskih zajednica bavi direktorat u okviru Ministarstva za ljudska i manjinska prava za Aleksića svjedoči o tome da vlast pitanje vjerskih prava i sloboda tretira kao marginalno pitanje.
– Da je Crna Gora demokratska zemlja, uvažavala bi činjenicu da su se njeni građani u ogromnom procentu (preko 90 odsto) izjasnili kao vjernici, postojalo bi ministarstvo vjera, kome bi onda Vlada povjerila sve ovdje navedene poslove koji se tiču ostvarivanja vjerskih sloboda. Prioritet tog ministarstva bilo bi donošenje zakona o odnosu države sa crkvama i vjerskim zajednicama, donošenje zakona o vraćanju oduzete imovine crkvama i vjerskim zajednicama, vraćanje vjeronauke u državne škole i uvođenje sveštenika u vojnu službu i druge državne službe (bolnice, zatvori itd.) – rekao je Aleksić.
Prema njegovim riječima, vlada Mila Đukanovića je prije godinu dana ponudila skandalozni nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je naišao na zgražavanje i stručne i laičke javnosti.
– Njegov sadržaj je takav da su ga mnogi s pravom nazvali nacrtom zakona protiv Srpske pravoslavne crkve. I po duhu i po slovu toga teksta očigledno je da je riječ o namjeri ovdašnje vlasti da onemogući misiju SPC u Crnoj Gori. Đukanovićeva vlada nije utvrdila predlog zakona, a ostaje da se vidi šta će u tom pogledu raditi vlada Duška Markovića. Elem, Crna Gora je jedina država koja je nastala od republika bivše socijalističke Jugoslavije u kojoj je i danas na snazi zakon iz socijalističkog perioda, iz 1977. godine, bez obzira na opštu ocjenu, kao i na brojna mišljenja međunarodnih i domaćih organizacija iz oblasti ljudskih prava, da je prevaziđen i anahron – istakao je Aleksić.
Komentarišući istraživanja koja pokazuju da SPC uživa veliko povjerenje među građanima Crne Gore i da je među tri institucije u koje se najviše vjeruju, Aleksić je istakao da to povjerenje ne opada uprkos mnogobrojnim pritiscima kojima je decenijama izložena SPC.
– Uprkos mnogobrojnim pritiscima kojima je decenijama izložena Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, opšte je poznato da sva istraživanja pokazuju da je povjerenje građana u tu instituciju izuzetno veliko. To pokazuje da su građani svjesni činjenice da je SPC najstarija i najznačajnija institucija u zemlji (osnovana je 1219. godine), koja je vjekovima bila ne samo duhovna, nego i nacionalna i kulturna ustanova, koja je vodila ovaj narod kroz scile i haribde tokom njegove burne istorije. Nadživjela je sve okupacije, sve tiranije i sve režime, i evo danas, obnovljena i dobro organizovana, vrši svoju svetu misiju, i, kao što rekoste, građani Crne Gore upravo njoj najviše vjeruju – kazao je Aleksić.
On smatra da je odnos države prema toj vjerskoj instituciji neprihvatljiv.
– Odnos države prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi ne da nije odgovarajući, nego je nepojmljivo da jedna država koja se nalazi u Evropi, u 21. vijeku, svim sredstvima pokušava da eliminiše instituciju kojoj građani najviše vjeruju. Vlast, kao u najcrnjim danima poslijeratne komunističke tiranije, proganja sveštenstvo SPC, otima njenu imovinu, ne priznaje diplome njenih prosvjetnih ustanova, medijski je satanizuje proglašavajući je „antidržavnim elementom“, i šta sve još ne radi da onemogući njen rad – ukazao je Aleksić.
A.OSTOJIĆ
Ugovori sa svima osim sa SPC
Profesor Aleksić je istakao da o odnosu države prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi dovoljno govori i njen odnos prema drugim vjerskim institucijama u zemlji.
– O odnosu države prema toj crkvi i njenim vjernicima možda najbolje svjedoči činjenica da je Vlada Crne Gore potpisala ugovore o uređenju odnosa sa Rimokatoličkom crkvom, Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori, ali ne i sa Srpskom pravoslavnom crkvom, kojoj pripada najveći broj građana ove zemlje – ukazao je Aleksić.