Nekadašnji fudbaler Fikret Kurgaš, danas ugledan bjelopoljski advokat, svega čega se u životu lati radi sa velikim uspjehom. Sa skoro šest decenija života ostavio je iza sebe dubok trag. Prvo što ovaj Bjelopoljac ističe je što ima porodicu za primjer, suprugu Saju, kćerku Emu i sina Dina. Ponosan je na sve što je uradio prvo kao fudbaler, kasnije trener, potom pravnik a danas i priznati advokat.
Ističe da je počeo da igra fudbal, za taj sport, veoma kasno, sa nepune 23 godine, nakon što je uspješno završio Pravni fakultet u Prištini. Napravio je, kad su u pitanju bjelopoljski fudbaleri, za kratko vrijeme možda i najuspješniju karijeru. Igrao je u Jedinstvu i postao, s pravom, legenda ovog kluba. U dresu Jedinstva tresao je mreže kako na drugoligaškim terenima, tako i na republičkom rangu. Bio je kapiten tima. A onda je uslijedilo interesovanje više tadašnjih prvoligaških klubova one stare Jugoslavije.
– Što se tiče matičnog Jedinstva, išli smo iz ranga u rang, sve do jedinstvene tadašnje Druge lige Jugoslavije. Bili smo ekipa za strahopoštovanje. Gdje god smo igrali ostavili smo trag. Trener je bio Brane Knežević, koji je i najviše uticao na moju karijeru, a onda je i Stojan Njanjo Ivezić, kako se kaže, eksplodirao. Tu su i Uglješa Dudi Rakočević, Jusuf i Bedo Kasumović, a uticao je i Dragan Medojević. Bila je to generacija za ponos. Tu su bili Rmandić, Ramović, Karišić, Lučić, braća Drndari, Kolić, Krunić... Bojim se da ne nekog neizostavim.
Nakon angažmana u Jedinstvu prihvatio sam ponudu Zemuna, gdje sam bio dvije sezone u onda više nego jakoj Prvoj ligi Jugoslavije. Zvezda je tada bila svjetski i evropski prvak. I Partizan jak, a isto tako i Vojvodina. U tom kvalitetu smo osvojili četvrto mjesto. Trener je bio Mile Tomić. To su nezaboravne godine. I onda idem u Hajduk iz Liona, u Budućnost iz Valjeva, Milicionar… bile to uspješne igre – prisjeća se Kurgaš.
I onda je proradila nostalgija. Vratio se u Bijelo Polje. Već tada se zabavljao sa suprugom Sajom, koja je i danas prava ljepotica. Ona je sa Kurgašem bila i u Beogradu, dok je igrao za Zemun. I onda slijedi ženidba i trenerski rad u Jedinstvu. U Beogradu je završio Višu trenrsku.
U braku su izrodili dvoje djece, Emu, koja danas ima osamnaest godina, i Dina, koji ima šesnaest godina. Oboje su đaci Gimnazije „Miloje Dobrašinović” i lučonoše. Ema je jedan od najboljih đaka u istoriji bjelopoljske gimnazije.
– Ponosan sam na njih dvoje. Dino sve sportove voli, ali je talentovan za fudbal, možda i bolji od tate, ali je spletom okolnosti, nakon što je bio u nekoliko škola fudbala u gradu, kad je trebalo da pređe u mlađe kategorije Jedinstva, zahvaljujući kvazi-trenerima, napustio fudbal. Ema je bila talentovana za atletiku, ali su se oboje, vidim, više opredijelili za nauku. Na Olimpijadi znanja iz biologije Ema je prošle godine bila druga. Sve što budu namjeravali da rade podržaćemo ih Saja i ja. To su naši biseri, za ponos roditeljima – ponosan je Fikret na svoju djecu.
Saja nas dočekuje i prati, kaže Fikret. Kuriozitet je da je 30 godina na Birou rada i niko je dosad nije pozivao da negdje radi.
– Ipak, nije mi žao. Ona je naš svetionik. Dočekuje nas sve i prati. Ko bi o nama troje tako se brinuo nego ona – ističe Fikret.
Ovaj svestrani Bjelopoljac radio je kao pravnik u Telekomu četiri godine. Nakon što je u Beogradu položio pravosudni ispit, odlučio je da se posveti advokaturi. Već deset godina se bavi advokaturom, a zastupa i Crnogorski telekom.
– Nijesam pogriješio što sam otišao u advokate. Kamo sreće da sam to i ranije uradio. Sam sam svoj gospodar. Radim onoliko koliko mi je potrebno za normalan život, iako je zadnjih godina sve teže, jer advokata je sve više i više – kaže Fikret.
On na ulogu advokata gleda drugačije. Ne kroz pare. Kaže da advokat prije svega mora da bude na strani istine i u svom radu da pomaže i strankama, i državnim organima. Prevsahodno sudovima. Sve drugo je, kaže, suprotno profesiji kojom se bavi.
– Ako bih gledao rad advokata, vidim i primjećujem da i država ima dosta udjela u materijalnom pomaganju naše profesije. Prije svega određivanjem zastupanja po službenoj dužnosti – kaže Kurgaš.
Sjećajući se brojnih klijenata, manje ili više teških, opasnih djela i problematičnih ličnosti… Kurgaš ističe da je imao dosta zanimljivih slučajeva.
– Ima dosta stranaka koje traže nemoguće. Nude novac, po svaku cijenu. A to se najčešće ne može. Kad sam ja u pitanju, za tako nešto su izabrali pogrešnu adresu. Samo po zakonu. Pa šta bude. Imam cijenjeno advokatsko ime. Isto za svakoga, ma koje vjere i nacije bio. Svakom želim da pomognem. Cijene me i državni organi – sudovi, tužilaštva, i mogu da kažem da mojim radom nikad ne bih zloupotrijebio ni stranku, ali ni sudije, ni tužioce, ni javnost. Niti bih doveo svoje ime na stub srama – izričit je uvaženi advokat.
I dalje će se baviti advokatskim poslom. Ušlo mu pod kožu. Znači do penzije.
– Nije lako, ali je izazovno. I zato kao što za novinare kažu – jednom novinar uvijek novinar, to isto važi i za advokate – primjećuje Kurgaš.
Dodaje da se u kući ne priča o advokaturi. Najčešća tema je sport. Na raspolaganju su im uvijek sportski kanali. U kući imaju dva televizora, jedan za Saju i Emu i drugi za Dina i njega jer njih dvojica prate isključivo sport.
– Porodica je osnov mog uspješnog života. I moje, u poslednjoj deceniji, uspješne advokature. To je za mene i najveća sreća. Sve ostalo je sporedno. Uvijek se držim riječi naših starih – bolje jednom jesti, zdrav, veseo i u slozi, nego ležati na parama, a trošiti na liječenje i nemati sloge – kazao je Kurgaš.Milovan NOVOVIĆ


Raduje se uspjesima djece

Saja kaže da je srećna supruga i majka, ispunjena porodicom.
– Najviše se radujem kad djeca dođu iz škole i pričaju o svojim uspjesima. Svaka petica njihova mi još više daje elana da im ja i Fikret omogućimo da imaju sve neophodne uslove za jedan normalan život. Ne više od toga – zadovoljna je svojim životom Saja.
Kaže da joj nije teško što ne radi, ali dodaje da joj je prioritet bio da prvo dočekuje i prati supruga na utakmice, da podiže i vaspitava djecu, da sa njima uči lekcije, da supruga prati na sporove sudske i poslove advokatske.
– I sve je to urodilo plodom. Zadovoljna sam i srećna majka, a i supruga, jer sam sa čovjekom sa koji treba provesti život. A ja sam sa Fićom zajedno 27 punih godina, samo se poželjeti može kako smo srećna porodica – zaključuje Saja, koja je inače iz stare bjelopoljske porodice Kolić, ugledne u ovom gradu.