Najveći i najpriznatiji fakultet na svijetu Embri Ridl (Embry-Riddle Aeronautical University), koji specijalizuje sve moguće programe u avijaciji (pilote, inženjere, meteorologe, kontrolu letenja, avio-biznis…) i pored toga omogućuje i dobijanje svih pilotskih licenci koje su potrebne za zapošljavanje u avio-kompaniji, dobio je i svog prvog diplomca iz Crne Gore. Naš Ivan Pantović je tokom školovanja tri puta bio na dekanovoj listi najboljih studenata. Zato je predsjednik fakulteta dr Piter Barry Butler, prije par dana insistirao na tome da Pantović ostane na fakultetu i radi kao instruktor. Ivan kaže da nastavlja da živi svoj san i vjeruje da će uskoro biti pilot u nekoj od najvećih avio-kompanija. U razgovoru za „Dan” otkriva šta mu je sve pružio i šta je on dao „Harvardu neba” tokom godina provedenih na ovom prestižnom fakultetu.
– Do diplome pilota u ovoj prestižnoj akademiji stiže se velikim trudom i radom, ali moj život u Floridi nije sveden samo na učenje. Često sam odlazio na utakmicu Orlando Medžika i gledao našeg najboljeg košarkaša Nikolu Vučevića, u NBA ligi – započinje priču naš mladi pilot.
Ivan je diplomirao na smjeru Aeronautičke nauke (Bechelor Science in Aeronautical science) sa podsmjerom Meteorologije i sa programom avio-dispečera.
– Smatram sebe patriotom i s obzirom na to da sam jedini Crnogorac na ovom fakultetu, ponosno predstavljam našu državu u najboljem svjetlu. Prvobitno sa svojim ocjenama i trudom, a zatim prezentacijama koje sam često održavao profesorima i studentima koji nikada nisu čuli za Crnu Goru. Govorio sam da je Crna Gora „Most beautiful undescovered secret”. Kada su vidjeli ljepote naše države, mnogi su izrazili želju da je posjete. Većina mojih prijatelja će doći u posjetu sledeće sezone. Interesantno, ali Nigel, jedan od mojih najboljih prijatelja sa fakulteta, već je čuo i vidio našu zemlju. Njegova porodica je vlasnik Aman i Maestral hotela i često odmara u njima. On i ja smo se družili i prošlog ljeta u Crnoj Gori, a rekao mi je da će opet doći. Vjerujem i mnogi naši prijatelji iz generacije. Znate, zid u mom stanu na fakultetu je bio izlijepljen slikama Crne Gore i zastavu sam okačio – ispričao je mladi Pantović, nadahnut pomalo i nostalgijom.
Svoj uspjeh na prestižnoj školi posvećuje svojim roditeljima kojima je duboko zahvalan na ukazanom povjerenju i uloženom novcu u njegovo školovanje.
– Moji roditelji Ratko i Nada Pantović pružili su mi ogromnu podršku. Omogućili su mi da diplomiram na ovom prestižnom fakultetu i da tako ostvarim svoje dječačke snove. Veliku podršku sam imao i od predsjednika Filipa Vujanovića i direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo Dragana Đurovića. I njima sam zahvalan što su mi pružili ogromnu podršku, pogotovu prošle godine, kada je moj otac Ratko imao poteškoća pa je finansiranje mog školovanja bilo pod znakom pitanja. Podršku sam imao i od Vlade Crne Gore i Opštine Tivat – ne zaboravlja mladi Tivćanin sve koji su ga podržali.
Jedan od profesora, Frederick Gallup, penzionisani pilot „Top Gana”, Ivana je prozvao Montenegro. Na kraju semestra mu je dao titulu „top gan” aerodinamike.
– Dobio sam tu titulu jer sam postigao najbolji rezultat na finalnom ispitu. S njim i mnogim drugim profesorima, penzionisanim pilotima, ostvario sam prijateljski odnos i sve sam ih pozvao u posjetu Crnoj Gori – kaže Ivan.
Takođe je imao sastanak sa bivšom predsjednicom fakulteta dr Karen A. Holbruk, koja je izrazila veliko zadovoljstvo što je uspješan prvi student Crnogorac. Ona je uputila pismo elektronskom poštom predsjedniku Filipu Vujanoviću, preko vladinog veb sajta – saznajemo od Pantovića.
Njegov fakultet želi da zadrži studente koji su ambiciozni i koji imaju dobar prosjek. To je Ivanu saopštio i dr Butler, koji ga je uputio na direktora programa ga Embry Riddle Worldwide kampusa, kako bi omogućili da se, ubuduće, što više Crnogoraca obrazuje na Embri Ridl.
– Predložio mi je da bi najbolji način za to bio da se osnuje jedan od kampusa u Crnoj Gori – pojasnio je naš sagovornik.
O zapadnjačkom sistemu angažovanja pripravnika saznajemo da je, recimo, kompanija Southwest Airlines iz Dalasa u Teksasu, najveća niskobudžetna avio-kompanija na svijetu, još prošle godine intervjuisala našeg Ivana.
– To je kompanija sa preko 700 boinga 737, što ih čini najvećim vlasnikom tog tipa aviona u svijetu. Platili su mi let do Dalasa, jer sam im se dopao tokom intervjua i nakon par sedmica su mi ponudili poziciju, s uslovom, da počnem da radim od septembra. Iako mi je velika želja da radim u toj avio-kompaniji, jer je smatram jednom od najboljih u Americi, vratio sam se na fakultet da završim poslednji semestar i da diplomiram – ispričao je Ivan.
Na kampusu „Career expo”, koji se održava svakog semestra, dolaze najveće avio-kompanije na svijetu: Qatar Airways, Southwest Airlines, American Airlines, Delta i još preko 130 ostalih kompanija koje šalju svoje predstavnike, sa ciljem da zaposle studente.
– Predstavnici svih tih kompanija kažu da dolaze na Embri Ridl zato što žele „najbolje za najbolje”. Pored pilota, zapošljavaju i inženjere, meteorologe, avio-dispečere, mehaničare, menadžere... Međutim, oduvijek želim da letim. Znate, veliki je manjak pilota u avio-industriji, koji će tek da dostigne vrhunac 2020. godine, jer se veliki broj pilota penzioniše. Zato sam siguran da neću imati nikakvih problema da se zaposlim. Ostale pilotske škole nude samo dobijanje licenci bez diplome fakulteta, pa smatram da sam u prednosti. Piloti sa Embry-Riddle Aeronautical University su privilegovani jer mogu da se zaposle sa samo 1.000 sati naleta, dok svi ostali piloti (oni koji nisu diplomirali na ovom fakultetu) moraju da imaju najmanje 1.500 letačkih sati, da bi letjeli za neku avio-kompaniju. Pravilo je donijela Federalna administracija za avijaciju u Vašingtonu (FAA - Federal Aviation Administration) – pojasnio je Ivan.
Većina inženjera NASA i Space i pilota, obrazuje se na fakultetu Embri Ridli, kao i piloti Nasinog istraživačkog Boinga SOFIA (stratospheric observatory For infrared astronomy), koje je Ivan imao priliku da upozna.
– Upoznao sam se i fotografisao sa kapetanom Dinom Nilijem, poznatog po nadimku Gucci. S obzirom da nas pilota Crnogoraca nema previše u Americi, imao sam priliku i da razgovaram sa Bobom Hajdukovićem, koji zajedno sa porodicom drži najveću avio kompaniju na Aljasci – ispričao je Pantović.
Marija V. PALIBRK


Bratska podrška

– U dalekom svijetu svaka podrška mnogo više znači, nego kada vas bodri neko ko je stalno uz vas. Nedostaju mi, a zahvalan sam mojoj braći na podršci, Ninu, koji je advokat, diplomac Oxford fakulteta, i Vuku, koji sada završava Srednju školu. Rođak Goran Dedajić me je u svakom trenutku podržavao. Ne zaboravljam ni mog velikog prijatelja, pilota Jovana Radonjića, s kojim sam odrastao pričajući o avijaciji i koga smatram trenutno najboljim i najpametnijim pilotom, u Montenegroerlajnzu. Takođe, zahvalan sam vašoj novini na prilici da ispričam svoju životnu priču. Želim „Danu” i čitaocima srećnu i uspješnu Novu godinu – poručio je Ivan.


Obučavan da izbjegne rizik

Embry Riddle Aeronautical University, nosi nadimak „Harvard neba”, osnovan je 1926. godine. Ima više od 5.000 studenata i 1.300 studenata pilota koji se obučavaju na 60 aviona. Najpriznatiji je fakultet za avijaciju. Imaju multimilijarderski istraživački centar NEXTGEN, koji sponzorišu vlada i FAA, zahvaljujući čemu se omogućavaju kraće avio-rute, manja potrošnja goriva i bezbjedniji avio-saobraćaj.
– S obzirom na to da na fakultetu žele da nas učine što bezbjednijim pilotima, obučavani smo na HAL (High altitude lab), komori iz koje se isisa kiseonik i koja simulira vazduh na 30.000 stopa ili oko 9.000 metara. Cilj je prepoznavanje simptoma hipoksije i kako izbjeći rizik. Zatim smo obučavani i na GAT 2 Spatial disorientation FTD (simulator koji izaziva prostornu dezorijentaciju, koja se dešava kada se avion nađe u oblacima ili magli i cilj je da pilot, potpuno dezorijentisan, održi avion pod kontrolom i da izbjegne bilo kakav rizik. Takođe, imali smo kurs na FMS (Flight management System) za boing 747, koji je automatizovani kompjuterski sistem i zamjenjuje inženjera u kokpitu koji je donedavno bio obavezan. Najomiljeniji dio programa – kaže Ivan – bio mu je onaj kada je radio vježbe otkaza motora i slijetanja sa jednim otkazanim motorom na dvomotornom avionu.