Američka privredna komora u Crnoj Gori (APK) uputila je zvanični predlog Ministarstvu rada i socijalnog staranja da se novim zakonom o radu uvede norma kojom sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze. Važećim Zakonom o radu predviđeno je da novčana potraživanja iz rada i po osnovu rada ne zastarijevaju. Ukoliko bi se takva norma uvela u zakon, onda bi radnici mogli da ostanu i bez zarađenih zarada koje im poslodavac nije isplatio na vrijeme, što bi bilo suprotno Ustavu koji garantuje pravo na plaćen rad.
U APK smatraju da je sadašnja zakonska norma u suprotnosti sa predvidivom finansijskom situacijom, kojoj teži svaki poslodavac.
– Ne postoji razlog drugačijeg tretmana potraživanja iz radnih odnosa od ostalih potraživanja za koja postoje zakonom regulisani rokovi zastarjelosti. Svi zaposleni su upoznati sa svojim pravima i nema razloga da nemaju sankciju u vidu zastarjelosti ukoliko ne preduzimaju ništa kako bi zaštitili svoja prava, odnosno na vrijeme naplatili potraživanja koja im pripadaju. Istražujući uporednu praksu, uvidjeli smo da je u radnom zakonodavstvu zemalja regiona, tačnije u Zakonu o radu Hrvatske i Srbije, predviđeno da sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze – piše u njihovom dopisu koji se odnosi na predloge za novi akt o radu.
Oni ističu da članice Komore smatraju da je radi stabilnog i predvidivog finansijskog ambijenta neophodno i u crnogorskom zakonodavstvu propisati da novčana potraživanja zastarijevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze.
Pored toga APK predlaže i izmjene zakona koje se odnose na postupak utvrđivanja povrede radne obaveze, trajanje ugovora o radu, regulisanje godišnjeg odmora, zarade i otkaznog roka.
Kada su u pitanju ugovori o radu oni smatraju da davanje ugovora na neodređeno nakon dvije godine rada po osnovu ugovora ne bi predstavljalo problem ako bi se poslodavcu olakšalo otpuštanje zaposlenih.
– Članice APK izražavaju jasnu opredijeljenost za sigurnost radnog odnosa, međutim, za takav korak je neophodno stvoriti preduslove i to prevashodno u samom sistemu i načinu razmišljanja. Nažalost, trenutna situacija u kojoj je praktično nemoguće otkazati ugovor o radu zaposlenom bez isplate otpremnine u velikoj mjeri opterećuje poslodavce. Vrijeme i praksa će pokazati da trenutno zakonsko rješenje ne samo da nije u interesu poslodavca već nije u interesu ni zaposlenom budući da svako prenormiranje sužava slobodu i jedne i druge strane. Stabilan radni odnos nije radni odnos na neodređeno vrijeme, već radni odnos iz kog proizilazi obostrani interes i poštovanje koje, nažalost, nestaje pod prisilom zakonskih normi – istakli su u Komori.
Postupak povrede radne obaveze potrebno je, kako kažu, predvidjeti i urediti samo Zakonom o radu, a ne opštim kolektivnim ugovorom kao što je bio slučaj do sada.
– Na taj način, izbjegli bismo situaciju u kojoj smo se do skora nalazili, kada OKU nije bio važeći. Takođe, smatramo da je praktično da se poslodavcu ostavi mogućnost da opštim aktom uredi samu proceduru vođenja postupka za utvrđivanje povrede radne obaveze, pri čemu bi ista, naravno, morala biti usklađena sa Zakonom o radu. Korišćenje godišnjeg odmora u djelovima treba da bude liberalnije regulisano, odnosno potrebno je dati slobodu poslodavcu i zaposlenom da se dogovore oko trajanja i načina korišćenja godišnjeg odmora. Zaštitna norma od 10 dana bi trebalo da ostane na snazi, ali drugi dio odmora treba propisati na način koji bi dao veću fleksibilnost stranama u radnom odnosu. Takođe, rok za obavještavanje zaposlenog o odobrenom odmoru trebalo bi da bude skraćen sa 30 na 15 dana – smatraju u Komori.
M.S.
Ukinuti otkazni rok
U Američkoj privrednoj komori kažu da otkazni rok, kako u slučaju tehničko-tehnoloških ili restrukturalnih promjena usled kojeg je prestala potreba za radom zaposlenog, tako i u drugim slučajevima predviđenih zakonom, treba definisati tako da njegova primjena zavisi i bude prilagođena razlozima zbog kojih prestaje radni odnos.
– S obzirom na to da postoje drugi mehanizmi za zaštitu prava zaposlenih u slučaju tehničko-tehnoloških ili restrukturalnih promjena smatramo da je ovaj mehanizam izlišan – navode u toj organizaciji.
Predlažu da poslodavac može otkazati ugovor o radu bez obaveze poštovanja otkaznog roka kada se utvrdi da će doći do prestanka potrebe za radom zaposlenih na neodređeno vrijeme.
Predlažu i obustavu zarade
Pojam zarade, kako ističu, treba da bude precizno definisan.
– Naime, potrebno je diferencirati pojam bruto zarade i bruto zarade sa uvećanjima. Kao osnov za uvećanje zarade treba propisati bruto zaradu zaposlenog koja se sastoji od koeficijenta složenosti uvećanog za minuli rad i obračunske vrijednosti koeficijenta. Treba definisati pojam ugovorene bruto zarade tako da je jedini uslov da ne može biti niža od bruto zarade definisane u stavu ispred. Takođe, Zakon o radu treba da predvidi mogućnost obustave zarade ili naknade zarade zaposlenom, uz njegovu saglasnost, a u iznosu većem od jedne trećine zarade ili naknade zarade – navodi se u dopisu APK.