U organizaciji Narodne biblioteke Budve i Inicijativnog odbora za obilježavanje Bokeljskog ustanka 1869. godine u Manastiru Podlastva upriličen je okrugli sto na temu „Ustanak u Boki Kotorskoj 1869. godine”. Učestvovali su mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, istoričar, akademik Zoran Lakić, dr Miroslav Luketić, mr Savo Martinović i Marko B. Ivanović. U ime Matice Boke skup je pozdravio Ivo Knežević, a uvodnu riječ u ime Inicijativnog odbora za obilježavanje Bokeljskog ustanka 1869. održao je Željko Ćetković, zahvaljujući na podršci Mili Baljević, direktorki budvanske Biblioteke i Marku Careviću, prvom čovjeku Budve.
Ističući kako se u istoriji Boke do 1918. g izdvaja uticaj nekoliko velikih sila, te da su Bokelji zbog mjesta na kome se nalaze često bili u zoni sukoba interesa, a koji su onda izazivali sukobe tih sila, Knežević navodi da su se Grbljani uvijek hrabro borili za svoj status, ginući, podižući bune i ustanke protiv okupatora.
Akademik Lakić ističe da je Krivošijski ustanak upisan zlatnim slovima u istoriju Crne Gore i Boke Kotorske „jer su ih događaji, ispred i poslije Ustanka – dijelili na Istok i Zapad, ne samo geografski, već mnogo više politički i suštinski. A radilo se o jednorodnom narodu koji tek posljednjih 100 godina živi u jedinstvenoj državi”. Podsjetio je i na povod ustanka - odluku Beča da se i u Boki sprovede Zakon o vojnoj obavezi. Do tada su Bokelji imali privilegiju da služe vojni rok u svojoj domaćoj narodnoj straži, koja se jedino starala o odbrani Boke Kotorske. Takvu privilegiju nisu imali ostali državljani monarhije slovenskog porijekla. Podsjećajući kako pregovori Grbljana i Beča nijesu urodili plodom, i kako je došlo do oružane borbe, Lakić navodi da je ustanak, najveći i najmasovniji u tom vremenu, okončan potpisivanjem mira.
– Beč je konačno shvatio, neko bi rekao da je bio primoran, da mora što prije okončati ovaj lokalni rat da bi izbjegao onaj mnogo opasniji po njega, koji se primicao i završio Berlinskim kongresom 1878. godine kada je Crna Gora, da se podsjetimo, dobila međunarodno priznanje. Inicirao je potpisivanje mira i prihvatio sve ranije zahtjeve ustanika - rekao je akademik Lakić.
Izlaganje o Bokeljskom ustanku 1869. nastavio je dr Luketić pozivajući se na publikaciju objavljenu prije 50 godina, povodom obilježavanja 100. godišnjice Ustanka. U ustanku nijesu učestvovali Paštrovići, i to na nagovor Stefana Mitrova Ljubiše, a isto se desilo i u Novom gdje je Vojinović isto tako uspio, kazao je Luketić.
– Ovdje je bilo riječi i o Mitrofanu Banu koji je bio nastojatelj Manastira Podlastve i on je bio protiv, ali pošto su Grbljani odlučili da se ide u ustanak i on je otišao sa narodom i to je velika čast i tome je dosta pisao u svojim memoarima - rekao je Luketić, dodajući da su ustanku učestvovali i Brajići, Pobori, Maine...
Mr Savo Martinović se osvrnuo na učešće Brajića, dok je Marko B. Ivanović govorio o učešću Pobora i Maina u Bokeljskom ustanku. U svom izlaganju Ivanović zaključuje „da je ustanak organizovan i vođen bez upliva zainteresovanih okolnih zemalja, naročito Crne Gore stiješnjene Turskom i Austrijom, da su ustanici potpisivanjem mirovnih sporazuma postali legitimna ugovorna strana i da je u kasnijem izazvao značajna politička pomjeranja u okvirima Austrougarske monarhije i što je u najznačajnijem otvorio perspektive porobljenom stanovništvu monarhije, da u narednom vremenu povedu konačnu borbu za oslobođenjem.” Ž.J.

---

Borba za identitet koja je urodila plodom
Na kraju okruglog stola govorio je mitropolit Amfilohije navodeći da je Bokeljski ustanak, koji je počeo u Manastiru Podlastva, ostavio tragove do naših vremena.
– Ustanak od prije 150 godina odigrao je veoma značajnu ulogu i ostaci toga ustanka su i danas veoma vidni, to je bila upravo borba za identitet, i naroda za jezik narodni, za njegov povratak, za očuvanje hramova - rekao je mitropolit Amfilohije između ostalog.