Istoričarka umjetnosti mr Lucija Đurašković, direktorka Javne ustanove Muzeji i galerije Budve, aktivno učestvuje u kreiranju kulturnog života Budve od 1985. godine, te primjećuje i velike promjene u domenu zaštite kulturnih dobara. Primjećuje da se, na žalost, promjene koje se dešavaju i koje bi trebalo da idu ka boljem, odvijaju sporo i ne uvijek u dobrom pravcu.
– Vrlo često priče i planovi su jedno, a realizacija drugo. Neshvatljivo je kako je moglo doći do prodaje takvog kulturnog dobra kakva je budvanska Citadela na primjer, posebno jer nam nedostaju prostori namjenjeni kuluri, ostaci jednog od najstarijih spomenika kulture na područiju Crne Gore, piloni ili kapija Antičke Budve i dalje su u privatnom butiku, rimske terme još nisu konzervirane niti prezentovane, ostatak nekropole takođe je sasvim nezaštićen, kao i ostaci rimske vile „Urbane”, jedini ostatak zidnog slikarstva iz HII vijeka u Crkvi Sv. Save u Starom gradu, takođe je i nezaštićen i nedostupan javnosti. Dug je spisak, a pomaci ka boljem jedva vidljivi. Treba mnogo više ulagati u kulturu, jer sve što se u nju uloži višestruko se vraća, ali na žalost to još ne shvataju ili neće da shvate oni koji o tome odlučuju.
• Otvorili ste Muzej grada Budve, koji je u Londonu 2005. nagrađen „Zelenom jabukom” za očuvanje i razvoj autentičnog svjetskog graditeljskog nasljeđa. U kojoj mjeri je to nasleđe u Staroj Budvi očuvano?
– Eto, i to je dokaz da vrijednosti kojima se možemo podičiti češće prepoznaju stranci. Graditeljsko nasljeđe u Staroj Budvi je već odavno ugroženo spolja neplanskom i razuzdanom gradnjom, dok su unutar nje, zgrade u vlasništvu opštine, odnosno države, skoro sasvim oronule, krovovi i stolarija propali i sve češće predstavljaju i opasnost i za prolaznike, što je neshvatljivo za jedno turističko mjesto kakva je Budva. Budvanski Stari grad je kao urbana cjelina zakonom zaštićeno kulturno dobro i nedopustivo je da se danas nalazi u nedoličnom stanju koje je vidljivo na svakom koraku. Raduje me da se krenulo u obnovu i čišćenje gradskih bedema, da su glavna gradska vrata sanirana, kao i vrata od Pizane, da se krenulo u popravku i postavljanje česmi, u obilježavanje, markaciju određenih kulturnih dobara, trgova i zgrada, pa se nadam i da će uskoro Stari grad, odnosno njegove zidine biti i adekvatno osvijetljene.
• U čemu je značaj arheološke i etnografske zbirke?
– Muzej grada Budve sa arheološkom i etnografskom zbirkom predstavlja pravu riznicu pokretnih kulturnih dobara iz perioda antike do kraja 19. vijeka i od vanrednog je kulturnog i naučnog značaja za grad Budvu, Crnu Goru i šire. Arheološka zbirka broji preko tri hiljade eksponata od kojih su najreprezentativniji izloženi u postavci, a svjedoče o Budvi kao značajnom mediteranskom središtu posebno u periodu grčke kolonizacije (IV i III vijek prije nove ere), kao i u periodu rimske vlasti (II vijek prije nove ere – III vijek nove ere). Većina je otkrivena poslije zemljotresa 1979. godine u okviru helenističke i rimske nekropole, čiji se ostaci danas nalaze kod Hotela „Avala”, jugozapadno od Starog grada. Posebno se ističe helenistička i rimska keramika, helenistički nakit, rimsko staklo, antička i srednjovjekovna kamena plastika, kao i numizmatička zbirka. Etnografski predmeti (oko 400) na autentičan način svjedoče o prošlosti i načinu života Budve i njene okoline (gradska i seoska sredina) u periodu od HVII do kraja HIH vijeka. Izvjesni nedostatak etnografskog materijala koji smo nadoknađivali međumuzejskim pozajmicama ukazuju na neophodnost hitnog istraživanja terena, planiranja otkupa i sabiranja ove vrste pokretnih kulturnih dobara.
• Da li su drevni mozaici u dovoljnoj mjeri valorizovani, hoćete li turistima učiniti dostupnim i rimska kupatila (terme) i druga kulturna dobra koja još čekaju na vrednovanje?
– Na žalost ne. Malo je poznato da je upravo Budva jedno od najznačajnijih kulturnih središta sa vrijednim mozaicima iz različitih perioda istorije, a koji predstavljaju pravu rijetkost kada je riječ o Crnoj Gori, pa i šire. To su: Antički mozaik iz rimskog perioda (I i II vijek), danas smješten u lapidarijumu Muzeja grada Budve, Kasnoantički mozaik koji je zaštićen i koji se nalazi u Petrovcu (IV vijek), kao i podni mozaik iz ranohrišćanske bazilike (V - VI vijek) čija se konzervacija privodi kraju, a čiji je vrijedan fragment već prezentovan uz dokumentarnu izložbu u maloj sali Moderne galerije „Jovo Ivanović“. Velika je vrijednost kulturnog dobra kakve su rimske terme, za njih bi trebalo odvojiti nešto veća sredstva kako bi se na odgovarajući način prezentovale javnosti, a naročito i turistima. U ovaj poduhvat trebalo bi, prije svega da se formira stručni tim iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore i iz naše ustanove i hitno krene u realizaciju poštujući, naravno, zakonsku proceduru. Velika je šteta što rimske terme, poslije skoro četrdeset godina od otkrića u Starom gradu, još nisu ni konzervirane, ni prezentovane, a smatram da je projekat za njih još davno bio urađen. No, i to je jedna od slika našeg odnosa prema kulturi, posebno kulturnim dobrima.
M.D.Popović

---

Paštrovski manastiri kulturna oaza
• Jesu li manastiri u Paštrovićima dovoljno turistički valorizovani?
– Paštrovski manastiri, njih šest (Duljevo, Vojnići, Praskvica, Rustovo, Reževići i Gradište), su prava kulturna oaza, posebno kada je riječ o turističkoj ponudi koja ne smije da se bazira jedino na plažama, hotelima, suncu, moru i lakoj zabavi, te u tom smislu naravno da nisu dovoljno valorizovani, već i prilično zapostavljeni. Kulturni turizam, bez obzira na naše velike potencijale nam je u bitnom zaostatku za ostalim zemljama i u neposrednom okruženju, a kamoli dalje, te se ovo odražava i na kulturnu i turističku valorizaciju paštrovskih manastira. Paštrovski manastiri predstavljaju riznice i kada je riječ o pokretnim i nepokretnim kulturnim dobrima, a, posebno, i nematerijalnoj kulturnoj baštini. Upravo svoj magistarski rad sam posvetila turističkoj valorizaciji paštrovskih manastira i nadam se da ću ga uskoro objaviti.







”Velika je šteta što rimske terme, poslije skoro četrdeset godina od otkrića u Starom gradu, još nisu ni konzervirane, ni prezentovane, a smatram da je projekat za njih još davno bio urađen