Piše: Borivoje Ćetković


Naslov kolumne preuzet je iz omanje knjižice Džina Šarpa Od diktature do demokratije koja je, po mišljenju kompetentnih kritičara, osnovno , obavezno štivo svih onih koji se suprotstavljaju brutalnim diktaturama. A, ova "gospodareva" je baš takva – svirepa, tlačiteljska i dugotrajna. Šarp ne poriče vrline i neke prednosti pregovora budući da mogu dovesti do kopromisa, ali samo u situacijama u kojima se ne radi o fundamentalnim pitanjima. O nekim osnovnim stvarima, po mišljenju ovog autora , nema pregovaranja , nema kompromisa,a pogotovo kada je riječ o trulom kompromisu koji dovodi do kompromitovanja pregovarača , a diktatoru daje legitimaciju za priču da je ne samo ove, već i prethodne izbore fer i pošteno dobio.Opasnosti pregovaranja i posljedice do kojih ono može dovesti teško je , gotovo nemoguće sagledati - mnogo toga se rizikuje i ide u veliku neizvjesnost.
Očigledno je da naša parlamentarna opozicija koja se zalaže za vladu izbornog povjerenja – ne dijeli Šarpovo mišljenje – smatraju da pregovaranjem sa "popustljivim" diktatorom mogu doći do poštenih , fer i slobodnih izbora.
Njihova očekivanja od pregovaračkog procesa temelje se baš na činjenici da je on preko noći , naprasno postao kooperativan, "popustljiv" - tako su mu "sugerisale" njegove strane gazde.A i do spremnosti dijela opozicije da pregovaraju sa "popustljivim "diktatorom nije došlo slučajno, niti se dogodilo bez neke. Nije isključena mogućnost da su "ptičice" iz nekih stranih ambasada u Podgorici dojavile opozicionim liderima da i oni budu popustljiviji, da pregovaraju sa diktatorom, bez obzira što su dosadašnji izbori, uključujući i referendum 2006. god., pokradeni, da je odavno u Crnoj Gori poštenje mislena imenica, i da ogromna većina stanovništva živi u bijedi ,strahu, očaju i beznađu. Kakvi crni slobodni i pošteni izbori, dok je on na vrhu od te priče nema ništa – to je ismijavanje i sprdačina s narodom .
Šta su ptičice dojavile lidererima – pregovaračima,koji takođe kao i vlastodršci drže do toga šta im se reče sa strane, to je građanima zasada nepoznato? Da li im je obećano da će se nakon izbora gospodar povući i ustupiti mjesto premijera vojnoj ministrici Milici, ostaje da nagađamo.Bio bi to već viđeni scenarij: pođe, pa se opet vrati. Opozicioni lideri- pregovarači valjda su svjesni svih ovih mogućnosti. Računam da i oni imaju neki svoj plan B, plan po kome bi, ukoliko ne uspiju pregovori, bojkotovali izbore. A, ako bi do toga došlo postaviće se pitanje jedinstvenog djelovanja opozicije u više kolona nema se rašta ići na diktatora. Sačekajmo - sve će se vidjeti.
Gospodarev strah da i sam može da obrši kao i njegov nezamjenjivi drugar Marović, odnosno da doživi sudbinu hrvatskog premijera Sanadera, koji se nakon prijema Hrvatske u NATO našao iza brave, učinio je svoje: naprasno je postao « kooperativan». Zna ,takođe, i da komšije Italijani nijesu digli ruke od njega- čekaju priliku da stvari dovedu do kraja
I diktatorova želja da se pred biračima i stranim činiocima legitimiše kao demokrata koji nudi kontrolu njegovih vidljivih mehanizama moći i velikodušno daje potpredsjedničko mjesto, mjesta u ključnim ministarstvima, državnim instituciijama, dovela je do njegove popustljivosti prema dijelu opozicije. Kao vješt političar, izbirikan u "dobijanju" izbora, diktator dobro zna šta može da ponudi opoziciji, a da tom svojom ponudom ne dovede u pitanje pobjedu DPS-a.
On, dakle, najbolje zna šta se ne može kontrolisati i kako je i na koji način dobijao dosadašnje izbore, pa je nerealno očekivati da će ponuditi bilo šta što bi išlo u korist njegove štete.
Da gospodar zna šta hoće i kako će to ostvariti, u to ne treba sumnjati . Prvo je usitnio, izdrobio opoziciju, učinio je još nejedinstvenijom i slabijom, da bi joj na kraju ponudio ulazak u vlast. Diktator je, dakle, veliki dobitnik, a opozicija na gubitku.
Njegova dokazana sposobnost da u opozicionim redovima nađe saradnike – spasioce došla je do izražaja i sada kada je on sam pokrenuo pitanje povjerenja Vladi. Naravno, ne bi ga ni pokretao da prije toga nije utanačio posao. Ako smo u mnogo čemu drugom siromašni, a ono u preletačima nijesmo - Novaka smo vazda imali.
Ruku spasa pružila mu je sada Pozitivna - partija koja je podnijela krivičnu prijavu protiv premijera zbog krađe izbora.
Hoće li naši opozizioni parlamentarni lideri imati više sreće od komšija Makedonaca kod kojih politička kriza traje od polivine 2014. godine, ostaje da vidimo.
No , bez obzira kakav će biti ishod pregovora, samo naivni mogu vjerovati da će diktator i interesna grupacija vezana za njega poštovati dogovor - brojni su načini, mehanizmi da izigraju dogovoreno. Da se iz ovog hotičnog stanja, (koje ne možemo nazvati krizom , jer iz kriznih stanja nastaju promjene) izlaz može naći pregovorima mogu vjerovati naivčine i političari koji dobro žive od politike (bilo iz režima ili iz opozicije). Samo otporom , građanskim protestima, dobro osmišljenim i planski vođenim , diktator se može otjerati sa vlasti, dakle, na isti način kako je se i do­če­pao 1989. go­di­ne.