Porudzbenica
Riječ
Dana |
Vuk Maraš, direktor Monitoring programa MANS-a:
Nakon ljetnje pauze čeka nas serija lokalnih izbora, koje u praksi nema ko da sprovede niti da kontroliše.
|
Vic
Dana :) |
Došli Mujo i Fata na bračno savjetovanje kod psihologa.
Fata se navila kako je Mujo ne voli više kao prije, ne gotivi je, raspričala se naveliko. Doktor iznenada ustane, strastveno poljubi Fatu u usta, počne da je hvata i gnječi na različitim mjestima i sjedne. Fata zanijemila i samo gleda.
Doktor se okrena Muju i kaže: „Vidiš, ovo njoj treba bar tri puta sedmično”.
Kaže Mujo: „Ma, doktore, mogu ja nju dovest ponedjeljkom i srijedom ali, vala, petkom ne mogu, igram fudbal sa jaranima”.
- Stariji čovjek, gluv na desno uvo traži ženu gluvu na lijevo uvo radi poznatstva i dobrog razumijevanja!
- Šifra: Dolby Surround!
- Uciteljica pita Pericu: koliko je dva i dva, a Perica kao iz topa odgovara četiri.
Na to će učiteljica: sjedni, pet.
Perica: Aaaaaaa, da, da pet!
|
|
|
|
|
Feljton - datum: 2017-06-18
FILMSKO PREISPITIVANJE: ČARLI ČAPLIN, MODERNA VREMENA (6)
Univerzalna pojava Skitnice
Scenario, režija i muzika: Čarli Čaplin; pomoćnici reditelja: Karter de Hevn, Henri Bergman; fotografija: Roli Todero, Ajra Morgan; scenografija: Čarls Hol; uloge Čarli Čaplin (tvornički radnik), Polet Godar (beskućnica), Henri Bergman (vlasnik restorana), Čester Konklin (mehaničar), Luis Nato, Alan Garsija; produkcija: Čarli Čaplin, SAD, 1936. godine
-Piše: dr Radoslav T. STANIŠIĆ filmski i TV reditelj
Na osnovu svega onog što doživljava Čarli, pogrešno bi bilo izvlačiti zaključak da je Čaplin protiv modernizacije i automatizma u industrijskoj tehnologiji.
Čaplin zapravo samo želi da se odupre – jer čovjek nije mašina i ne može da djela kao mašina. On je čvrsto ubijeđen da progres ne smije da se razvija nauštrb čovjeka i da ne bi trebalo činiti ono što dehumanizuje njegovu prirodu, ograničava slobodu i otuđuje od rada. Čaplin je počeo pripremati film 1934. kao svoj prvi zvučni, pa je počeo pisati scenario, dijalog i eksperimentisati s nekim zvučnim scenama. Međutim, ubrzo je napustio ove pokušaje i vratio se nijemom formatu sa sinhronizovanim zvučnim efektima. Dijaloški eksperimenti potvrdili su njegovo dugogodišnje uvjerenje da će univerzalna pojava Skitnice biti izgubljena ako lik progovori. Zaista, ovaj film je poslednji filmski nastup Skitnice, i jedan od poslednjih filmova ere nijemog (bezvučnog) filma.
Ovaj film je prožet naivnim ali divnim i uzbuđujućim humanizmom uz stalno insistiranje da čovjeka ne smijemo ostavljati lišenog njegovog osnovnog smisla življenja. I u savremenom svijetu moramo da nađemo mogućnosti za afirmacijom te njegove subjektivnosti, potrebe za slobodom i srećom, a kako je to moguće kada je rad tako nesnosan i nehuman, odnosi u društvu poremećeni, socijalni konflikti vidljivi, krize nepodnošljive a nesigurnost zamagljuje svaku perspektivu! Čovjek ne nalazi kontakt sa onim što zovemo moderno i savremeno i njemu progres postaje stran. Čaplin zato bolno doživljava to neprekidno odbacivanje radnika Trampa, njegovu nemogućnost da se integriše u društvo i da u samoj stvarnosti nađe način da kroz egzistenciju potvrdi i svoje iluzije. Da li za njega uopšte ima mjesta u tom nehumanom svijetu? Ko je kriv za sudbinu Čarlija? Da li će uopšte on negdje naći svoju sreću? Ovu tematiku je Čaplin u ranijim filmovima samo ovlaš doticao, a nigdje na ovako osmišljen i složen način. Film je prožet mnogobrojnim asocijacijama koje se, ponekad, zaklanjaju iza farsičnih prizora. Ali u izrazu se ipak nigdje ne ide van doživljaja i zato je ostvareno toliko upečatljivih prizora koji dugo ostaju u sjećanju. Dosjetke ne samo da dosežu tehničko savršenstvo već su ispunjene životnošću, spontanim reakcijama i opservacijama koje munjevito sijevaju između dva pokreta. Moguće je Čaplinu prigovarati da ne razumije ekonomske zakonitosti ili socijalne fenomene, ali je nepobitno da ga oni uzbuđuju i da na njih reaguje svojom subjektivnošću. Otud se ovdje u izrazu javlja složenost i uzajamnost teme i izraza tako da jedno drugo objašnjavaju i definišu. „Moderna vremena” u Čaplinovom opusu su zaista djelo koje unosi dosta novog i u kome drugačije forme postaju ne samo moguće već i stvarne. Čovjek može da se bori protiv stvarnosti samo isticanjem njene apsurdnosti. Ne prihvata je kao svoju i zato može da bude toliko slobodan i nezavisan u iznošenju subjektivnog stava, ali ni to ne treba prihvatiti bukvalno – suština je u samom izrazu koji neodoljivo plijeni svojom nadahnutošću i neposrednošću. Iako nije zvučni film, „Moderna vremena” uključuju sinhronizovani zvuk, muziku, pjevače i glasove koji dolaze iz radija, zvučnika i monitora u tvornici. Na kraju filma se po prvi put može čuti glas Skitnice koji improvizujući izvodi popularnu pjesmu Lea Daniderffa, Je cherche apres Titine. Publika je oduševljeno primila „Moderna vremena”, kritika sa nešto manje oduševljenja, dijelom jer je očekivala film kao „Potjera za zlatom” ili, u najmanju ruku, kao „Svjetlosti velegrada”.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|