-PRI­RE­DIO: MI­LA­DIN VELj­KO­VIĆ

U svom „Izvještaju o poslovima propagande...”, a vezano za osnivanje jednog srpskog lista u Carigradu, Mihailo G. Ristić dalje kaže:„Zna se da je ovom listu nađen bio i urednik u licu g[ospodina] D. Aleksijevića, profesora, da bi se list zvao „Vardar”, da bi bio pokrenut u cilju zastupanja srpskih interesa u St. Srbiji i Maćedoniji, da bi izlazio jedanput nedjeljno; čak se iz akta jednog vidi da je g. Aleksijević dao i ostavku na zvanje, ali da li je on otišao u Carigrad, i uopšte šta je po ovoj stvari dalje urađeno, ništa se iz akta dalje ne vidi. Nu, kao što sam naglasio, tomu se nije bilo ni nadati, jer je sem nas bilo još nekoga koji je trebao dati svoj blagoslov, a kojeg smo mi izgleda bili previdjeli i račun bez njega pravili.”
Dalje Ristić navodi:
„Iz djelovodnog protokola za ovu godinu (1885) vidi se da je rađeno bilo još na nekim važnijim stvarima, i u oskudici akata koji se u arhivi nijesu mogli naći, ja ću prema protokolu samo da napomenem o čemu se radilo: Tako u protokolu pod br. 7 vidi se kako je pisano poslanstvu u Carigradu, 29. aprila, „odnosno popunjavanja episkopskih stolica Srbima u Skoplju i Prizrenu”; „o produženju davanja potpore patrijaršiji”; pod. br.15 stoji zabilježeno „prepis pisma poslanstva carigradskog o postavljanju srpskih vladika u St[aroj] Srbiji i Maćedoniji s prepisom projekta ugovora među Patrijaršijom i srpskim poslanstvom od 18. februara 1885.g., pod br.24” pisato 16/V poslanstvu u Carigradu da je vlada riješila da u Hilendar pošlje za upravitelja episkopa Mojseja; za to da poslanstvo kod patrijarha učini shodne korake. Sa episkopom Mojsejom ići će vjerovatno i 2 arhimandrita da mu se nađu pri ruci, kao i zbog Skoplja i Prizrena. Neka poslanik i dalje radi da se bugarskim vladikama u Maćedoniji ne izdadu berati. U Carigradu će se pokrenuti srpski list za Maćedoniju i St. Srbiju i redaktor mu je izabran; neka poslanik pošlje obavještenja odnosno propisa i uslova za redaktora u Turskoj, kao i odnosno prilika. Javlja se za korake u okolini skopljanskoj i tetovskoj da se izazovu antibugarske demonstracije i manifestacije; pod br. 45 stoji zapisano: „Uputstvo za hilendarskog episkopa od 23. VI,” pod br. 53 „poslanik Srbije u Carigradu, 5-VI-Pov. br. 6. javlja dalji svoj rad s patrijaršijom: ujedno predlaže kako bi se imalo postupiti u pojedinim častima ovog pitanja o postavljanju srpskih vladika u Turskoj. Šilje dodatak (5. u tačku) za projekat pogodbe s patrijaršijom”. Pored ostalih pismenih našao sam i jedno interesantno s toga što je i ono takođe jedan dokaz kako smo u to vrijeme malo, ili, bolje reći, ni malo znali prilike u kojim ćemo imati da radimo. Našao sam naime, uputstva za nekog Isaila Markovića koji je preko granice ispraćen bio kao agent maja mjeseca ove 1885. godine i u njima se, pored ostaloga, kaže: „da valija tetovski (čije ime treba da znamo) izazove od sviju opština izjavu da neće da trpe bugarske škole, učitelje, vladike i popove; 2. da valija putem koji zna što prije istjera jednog ili dvojicu bugarskih učitelja i da ih zamijeni drugima koji bi bili iz Prizrenske bogoslovije i turski podanici”. Ove godine, kako se vidi iz jednog pisma od avgusta mjeseca, ispraćeno je bilo odavde i jedno sanduče sa slovima, namijenjeno prištinskoj štampariji za štampanje lista „Kosovo”, koji je izlazio u Prištini na srpskom i turskom jeziku izgleda do kraja ove godine, jer sam mu poslednji trag dotle pratio.
Iz ranijih radova, Vi ste, gospodine ministre, vidjeli šta je uglavnom rađeno bilo od strane Ministarstva inostranih djela na ovim poslovima u 1885. godini. Ja sam se postarao što tačnije iznijeti Vam sve što je s naše strane bilo sve preduzimano, i smatram da nije pogrešno moje tvrđenje da smo u ovaj posao ušli kao u maglu. Iz onog dokumenta bečkog poslanstva vidjeli ste ko je i šta je bio prvi povod našem radu življem na ovim poslovima, a dalje izlaganje, osnovano na aktima koji se nalaze u arhivi, posvjedočilo je, s jedne strane veliku i pohvalnu želju tadašnjih upravljača zemlje da naknade što je propušteno bilo raditi kroz priličan niz godina, a s druge strane neobično jasno potvrdilo je oskudicu svake spreme i podobnosti da se s uspjehom radi na izvršenju ogromnih zadataka koji su još tada, odmah u početku, uspotavljeni bili. Divna i spasonosna je misao da se u Carigradu osnuje srpski list, ali da li su je mogli ostvariti ljudi koji pošto su ga već i krstili i našli mu urednika izvještavaju se o pogodbama pod kojima on ima da se izdaje: kakvi se uspjesi mogu očekivati od onoga koji tako malo poznaje prilike u Turskoj da piše kako je „vlada riješila da u Hilendar pošlje za upravitelja episkopa Mojseja” s 2 arhimandrita „da mu se nađu pri ruci, kao i zbog Skoplja i Prizrena”; je li moguće bilo išta uraditi s Arnautima preko kakvog Mahmuda Spahića; šta se znalo o položaju svetogorskih manastira kad se pišu i uputstva neka za hilendarskog episkopa. Ako bismo htjeli okarakterisati rad u ovoj godini mogli bismo reći ovo da je naglo pregnuće koje je ovladalo Srbijom ove godine, a izazvano poglavito uticajem spolja, iznijelo na rad silu pitanja ogromnih po značaju i važnosti svojoj, za koje apsolutno nije bilo radnika, niti je bilo podobnih ljudi koji bi izvršenje njihovo ako ništa drugo a ono bar pojmiti i shvatiti”, navodi, između ostalog, Ristić u svom obimnom izvještaju.
(KRAJ)